Štenja na blagdan Male Gospe

Za priko stotinu godina umukoše glasovita zvona na Gospinu Otoku, niti se krstilo niti Boga molilo, jer bijaše pritisla grdna turska sila i borija u Solinu, a s Klisa se čulo kako turski pivac zoru navišta i na Klisu se vijao konjski rep i polumisec misto svetoga križa. No tada raji dodijao turski jaram, onda se stala dizati na age i begove, koji se prid jarošću puka zatvoriše u turski grad Klis, ali ni tu im ne bi spasa ni ufanja. Iz Petrova polja dohrlili amo pod tvrdi Klis mnogi kršćani zapalivši u staroj postojbini svoje domove, da im ne bude nade u povratak.

Kršćani su opkolili Klis na dan svetoga Grgura pape, točno na isti dan, dvanaestog ožujka, u koji su Turci prije sto i jedanaest godina osvojili Klis. Dana trideset i prvoga ožujka Turci su predali taj grad kršćanima. Bilo je to godine tisuću šest stotina četrdeset i osme. Petropoljci ostadoše u Klisu, Solinu i Vranjicu. Solinjanima bijaše prva briga da u novoj postojbini na Gospinu Otoku obnove crkvu na starome mistu u čast Blažene Divice Marije.

U kratko vrime podiže se bila crkva na onom istom mistu, gdi bijaše prije sedam stotina godina kraljica Jelena digla one dvi svoje. Godine 1667. s velikim slavljem prinesoše jednu milovidnu sliku s Klisa u novu Solinsku crkvu, prateći je velik broj naroda iz Solina i okolnih sela uz pisme i pucanje pušaka i mužara. Svojoj novoj crkvi darovaše Solinjani vas Otok oko nje i ta se zemlja prozva Gospina livada, a oko crkve nasadiše briste, po čemu prozvaše crkvu uz staro ime Gospe od Otoka još i Gospe u bristih.

Gospina slika, koju su đonili iz Klisa nije bila iz stare crkve, jer ta bijaše prinesena u Split, kad su se ono počeli Turci približavati Klisu i Solinu. Sada se ta najstarija slika Majke Božje nalazi na Dobriću u Splitu. No i ona iz Klisa donesena bijaše lipa i starinska i jer je bila tamne boje, zvali su je Gospa Arapkinja. Kako ona na Dobriću, tako i ova u Solinu bijahu mnogo štovane odpodožnogapuka. Ova u Solinu bijaše okićena mnogim zavitnim darovima od srebra i zlata.

Bijaše okovana u srebro i urešena dvima pozlaćenim krunama. Splitski nadbiskup Štipan Kupili prid dvista i pedeset godina piše da je ta slika Gospe od Otoka bila vrlo milovana i blaga. Ta crkva ne bijaše onako velika niti urešena kao što negda bijahu Jelenine crkve, ali bijaše vrlo mila puku solinskome, jer ju on bijaše sagradio od svoje neimaštine znojem lica svojega. Na daleko proslavi se ta crkva zbog milosti i čudesa, koja je u njoj dilila i činila Gospa od Otoka, pa su isti Turci amo dohodili i molili milosti utičući se zagovoru Majke Božje, kako je posvidočio solinsko-vranjički župnik don Pavao Diana.

Kad se je ova slika nosila u procesiji priko Gospine livade, onda je sav narod padao na kolina i pružajući ruke prema prilici Majke Božje zazivao ju svim srcem: “Divice Marijo, Gospe od Otoka, pogledaj na nas, usliši nas!” Bolesnici su se doticali Gospine prilike rupcima i rubljem, kapama i krunicama, a majke dizale na rukama dičicu, da ih Gospa blagoslovi i izbavi od svakoga zla.

Godine tisuću osam stotina sedamdeset i pete jedne noći dopuštenjem Božjim zapali se ta crkva, jer je ostala na drvenom kandeliru tinjajući jedna svića pa dogorivši zapali drveni oltar. Velika je bila tuga i žalost u Solinu i dalje od njega, ali kroz same dvi godine na istome mistu podigoše oni veću i lipšu crkvu, evo ovu, u kojoj mi sada stojimo prid kipom naše mile Gospe. Godine tisuću osam stotina osamdeset i osme podigoše Solinjani u novoj crkvi i veliki oltar od samoga mramora, a zatim nabaviše i drveni kip Majke Božje. (Napokon prid sam prošli rat napraviše još jedan oltar na način, kakav je mogao biti urešen oltar u prvoj crkvi kraljice Jelene, a drugi posvećen svetome Anti. U novije vrijeme 1973.-74. unutrašnjost crkve je preuređena prema novim liturgijskim propisima)

Za ove radove od mramora i biloga kamena doprinio je pobožni puk solinski, koliko je više mogao. I na nebu crkvenome postavljena je slika svete obitelji napravljena u Mlecima još prije sedamdeset godina. Zvonik uz crkvu sazidala je Bratovština Gospe od Otoka. Ovo je treća crkva na ovome mistu. Sve ove građevine i dila pobožnosti našega puka podiže sloga starih Solinjana i Ijubav prema našoj miloj Majci i odvitnici, u što se bijaše uložilo mnogo truda i novaca, ali Solinjani i u ondašnjem svome siromaštvu nisu žalili ni jednoga ni drugoga, samo da se slavi i hvali Divica Marija, kakono bijaše slavljena od svetoga Dujma, prvoga biskupa solinskoga i od onda kroz sve vikove.
Za ovih radova, tražeći zgodan položaj za zvonik, naiđoše na temelje crkve kraljice Jelene, koju otkopa i pronađe slavni sin župe solinsko-vranjičke don Frane Bulić, a trideset i četiri godine posli toga bi otkrita pod ovom sadašnjom crkvom i druga Jelenina crkva svetoga Štipana u kojoj počivaju mnogi hrvatski kraljevi.

Na Gospinoj livadi isticaše bistro vrilo vode, koja se zvaše Gospin bunarić. Na dan Male Gospe puk je pio tu vodu, koja se nije nigda ni za najvećih kiša zamutila.

Eto, dragi narode kršćanski, sad upoznaj, da stojiš na svetome i slavnome mistu svoje kršćanske i hrvatske prošlosti, na mistu, gdi se tisuću godina prikazuje posvetiliše Bogu Stvoritelju, Bogu Otkupitelju, Bogu usrećitelju naših duša, a na čast njegove Majke. Upoznaj, kršćanski narode, da te s ovoga mista, s otoka solinske rike, uvik milo gledala i pomagala Divica Marija koja te zakriljuje svojim plaštem od strila kazne Božje, koju zaslužismo za naše grihe.

Obrati se Utočištu grišnika, utišiteljici nevoljnih, ne bi li se smilovala i ganula na naše suze i uzdahe i sačuvala nas od svakoga zla, kako je čuvala i naše pradidove u najtežim nevoljama.
A ti, pričista Divice, Gospe od Otoka, svrni iz nebesa sa svoga prijestolja svoje milostive oči na nas u ovoj dolini suza i trnja, pogledaj svoje bidne i tužne sinove i kćeri, isprosi nam oproštenje griha, ulij melem na naše rane duševne i tilesne, upravi kršćanskim putem našu mladež, daj da svi virni Bogu i svetoj katoličkoj Crkvi oplemenimo svoje duše svakom kripošću i dobrotom.

Gospe od Otoka, podigni svoju moćnu ruku na današnji dan tvoga porođenja i blagoslovi sve nas ovdi prisutne i sve one, koji te iz daleka zazivlju, pa i one, koji ne mare za tebe, daj da svi upoznaju tvoju svetost i majčinsku blagost. Neka odavle, s tvojega. Otoka na solinskoj rici, sine svitlo tvoje i prosvitli čitavu našu domovinu.

Kako si do sada bila zaštitnica naša, tako budi do vika vikova i neka je slava Višnjem Bogu, koji nam te je dao, Gospođo naša, odvitnice naša, Kraljice neba i zemlje i Majko Ijubezna.

A ti, Gospodine, pomiluj nas!