U trogirskoj župi Sv. Jakova apostola koja se smjestila na otoku Čiovu proslavljen je veličanstveno u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Ante Padovanskog 13. lipnja ove godine blagdan istoimenog sveca - sveca svega svijeta. Trodnevnu pripravu predvodio je fra Ante Budimir, župnik Brodarice - Krapnja. Unatoč nestabilnom vremenu misna slavlja su održana u predvorju samostana u hladovini maslina, oraha, smokve i čempresa, uz novi razglas i orgulje koje su ozvučavale ambijentalni prostor kao u koncertnoj dvorani , za što se pobrinuo gvardijan fra Petar Perković.

Kip sv. Ante u crkvi bio je okićen cvijećem kojeg su donosili vjernici izražavajući zahvalnost i prošnju  svecu koji je duboko prirastao uz srce vjerničkog puka sa područja otoka Čiova, bivše općine Trogir, Kaštela i Zagore. Mnogi svećenici su ispovijedali od ranih jutarnjih sati. Svetište je pohodilo preko pet tisuća hodočasnika i upalilo se preko dvije tisuće svijeća, tako i da je ovo jedno od većih svetišta sv. Ante na ovom prostoru.
Misna slavlja održavala su se ovim redoslijedom: u 06 sati predvodio je don Stipan Bodrožić, u 07 sati fra Petar Perković, u 08 sati fra Ivo Sadrić, u 09 sati don Mario Matković i u 10 sati don Ante Čulić. Na svim svetim misama bio je veliki broj vjernika, posebno na prvoj u 06 sati, tako da su vjerni ljudi obavili svoju pobožnost prije samog posla. Ovdje moramo istaknuti primjernu suradnju čiovskih župa Okruga i Slatine gdje su župnici don Mario Matković i don Ante Čulić predvodili misna slavlja uz svoje župne zborove i vjerne štovatelje sv. Ante iz navedenih župa, a glazbeni voditelji su Tončica Josipović i Miro Miše. Ovo je zapravo blagdan cijeloga otoka Čiova koji se proteže od Splita do Vinišća. Nadamo se da će se ova suradnja primijeniti i u ostalim župama i neka ovo bude jedan lijepi primjer.
Propovjednici su isticali kako se sv. Ante slavi u cijelom svijetu, ostavio je trag na braću franjevce kao izvrstan propovjednik, odrekao se bogatstva, živio je po evanđelju i Božjoj čistoći, što su i simboli na njegovu kipu: ljiljan, Biblija i Isus. Trebamo se utjecati sv. Anti da po njegovu zagovoru dobijemo izgubljenu vjeru, zdravlje, razumijevanje u obitelji, tolerancija među bračnim parovima€¦ Sv. Ante je bio je sol ovoga svijeta sa svih sedam darova Duha Svetoga. Njegov jezik je slavio Boga i danas je nakon devet stotina godina neraspadnut, kao da  nama vjernicima hoće reći da i mi svojim jezikom slavimo Boga.
U poslijepodnevnim satima održano je najposjećenije misno slavlje  u 17.30 sati kada se tradicionalno obavlja  blagoslov djece, a predvodio je fra Ante Budimir uz pratnju dječjeg župnog zbora,  pod vodstvom mlade maestrice Ivane Milin. Kod vjernog puka sv. Ante slovi kao zagovornik brze pomoći i izgubljenih stvari, u što su se uz katolike uvjerili i mnogu muslimani i pravoslavci te ga i oni zdušno štuju i dolaze na njegovu pobožnost.
Zadnju večernju misu u 19 sati predvodio je don Vlado Strikić, dugogodišnji župnik u župi Gospe od anđela, a sada na službi u Dicmu, uz pratnju župnog zbora pod ravnanjem maestra Vinka Buble. U propovijedi don Vlado je potaknuo vjernike na nasljedovanje sv. Ante, istaknuvši kako je sv. Ante rođen u vremenu sličnom današnjemu, u kojem je prevladavao hedonizam, a on je svima želio pokazati drugačiji način življenja. - Isplati se živjeti za Boga, ovozemaljsko je prolazno, ostaje nam Bog i vječnost u koju trebamo stići, istaknuo je don Vlado i dodao da  trebamo svakodnevno živjeti evanđelje kako bismo u tome uspjeli.
Pri kraju svetkovine sv. Ante, gvardijan  fra Petar Perković je zahvalio svima koji su n a bilo koji način pridonijeli da ovaj blagdan protekne dostojanstveno, kao i braći svećenicima koji su predvodili misna slavlja, a posebno onima koji su sa sobom doveli i župne zborove sa sviračima. Posebno je zahvalio fra Anti Budimiru koji je predvodio trodnevnicu i dječju misu te sv. Anti koji je svojim zagovorom isprosio od Boga da imamo lijepi dan za svetkovinu.

Franjevački samostan sv. Ante na Dridu   nalazi se na trogirskom dijelu otoka Čiova, na brežuljku  u mirnom ambijentu  prirode 'u mističnoj dridskoj šumi'. Samostan nastaje nad spiljom u kojoj su nekada još od davnog kasnoantičkog doba boravili pustinjaci redovnici. Franjevci dolaze u Trogir 1214. godine, još za života sv. Franje na lokalitet današnje crkvice Gospe od anđela na Travarici. Često zbog ratnih vihora mijenjaju boravište. Tako trogirski biskup Marco Andeozzi oko 1620. godine  dodjeljuje franjevcima opservantima  ovaj lokalitet na Čiovu  te pravo da grade samostan i da se tu stalno nasele, što je to mletački dužd Antonio Priolo  1623. godine i pismeno odobrio. Tako se franjevci trećoredci - 'mala braća' tu nalaze do današnjih dana. Godine 1948. samostan doživljava težak povijesni trenutak kada je zapaljen i značajno uništen. Ipak su vrijedni umjetnički predmeti i dio fonda biblioteke spašeni. Postupno se obnavlja od 1964. te je 1970. ponovno  otvoren i nastanjen, a nekoliko godina kasnije preuzima brigu za župu sv. Jakova apostola sa sjedištem u istoimenoj crkvi na Čiovu.
Glavna svetkovina slavi se na sv. Antu Padovanskog 13. lipnja. Tada na Drid hodočaste brojni vjernici s otoka Čiova, ostalog dijela Trogira, Kaštela, Zagore, viniškog i segetskog kraja kako bi odali počast sv. Anti za uslišanja i prošnje. Pred samim ulazom 1995. godine postavljen je brončani kip njegova zaštitnika i titulara sv. Ante Padovanskog, djelo akademskog kipara Matka Mijića.  Kip je blagoslovio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić. Crkva je kroz stoljeća bila stalno preuređivana i obogaćivana. Danas su u njoj tri barokna oltara: Gospe od uznesenja, sv. Ante Padovanskog( s oltarnom palom sv. Ante, djelo franje Kopača 1941.) i sv. Ante Opata.
Samostan posjeduje zbirku kovinskih predmeta, kao što su svijećnjaci, kaleži, moćnici€¦. Tu su pohranjene četiri gotičke krune (14. -15. st.), od kojih se posebno ističe pozlaćena srebrna kruna iz 14. stoljeća ukrašena draguljima i biserima, jedna od najljepših kruna Dalmacije. Zasigurno je neka kraljevska donacija, a moguće je da poklon kraljice Elizabete, žene Ludviga  I. Anžuinca. Tradicija kaže da je krasila čudotvornu sliku Bogorodice  koju je ukrašavao i niz zavjetnih darova koji se i danas ovdje čuvaju. Uz umjetnička djela ovaj je samostan sakupljao i knjižio  blago. Biblioteka je dio povijesti samostana, a tradicija franjevaca je stvaranje vlastitih biblioteka.
Sakristija i istočni dio samostana nalaze se nad prirodnom spiljom u koju se može ući sa sjeverne strane kultiviranog dvorišta. Spilja nosi naziv od Bilosoja, ima tri prostorije koje su osvijetljene i dostupne turistima i znatiželjnicima. U najvećoj prostoriji su dvije gusterne u koje se sakupljala kišnica koja je služila za piće, a danas posluži za zalijevanje vrta. Zna se da je spilja imala oltar koji je bio posvećen  Mariji Magdaleni  koji je stajao na 'bucalju' jedne od gusterni. Mještani prenose vjerovanje da spilja vodi  čak do samostana sv. Križa u Arbaniji, a za vrijeme Domovinskog rata služila je okolnom stanovništvu kao sklonište.