S velikim brojem vjernika grada Splita na svim misama tijekom cijeloga dana slavljenima svakoga sata uz prigodu za sakrament pomirenja te cjelodnevnim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, isusovci iz samostana na splitskom Manušu u petak 15. lipnja svečano su proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Mnoštvo se okupilo na središnjem misnom slavlju koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Pozdravivši sve nazočne nadbiskup je kazao: "Danas se ovdje osjećamo hodočasnicima, a biti hodočasnik znači biti prosjak. Prosjak vjerojatno dolazi od riječi prositi, moliti, a čovjek prosi, moli ono što mu je potrebno za život. Stoga je hodočasnik prosjak Božje ljubavi. Važno je, zato, da se prepoznamo kao prosjaci Božje ljubavi i Božjega milosrđa." U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o onomu za čim svaki čovjek žeđa, o onomu što utažuje tu žeđ i istinski ispunja njegovo srce. "Svaki čovjek žeđa za srećom, ljubavlju, uspjehom, za ostvarenjem života. Međutim, pitamo se u čemu bi bila istinska čovjekova sreća i ostvarenje? Često puta tu sreću traži u stvarima, osobama, ali istodobno uviđa da ga ta neutaživa želja nadilazi. Biti voljen i voljeti, biti ljubljen i ljubiti - ono je što ispunja čovjeka. On nije pogrešan projekt jer Bog, izvor ljubavi, utisnuo je u nas taj pečat stvorivši nas na svoju sliku", kazao je nadbiskup. Tumačeći biblijska čitanja govorio je o različitim ljudskim ljubavima koje mogu biti poticane simpatijama ili korisnošću, ali i o Božjoj bezinteresnoj i vjernoj ljubavi. "Ne samo da Bog ljubi svakoga čovjeka nego je ljubav Božja postala čovjekom, dobila je ljudski lik i ljudsko srce u Isusu Kristu. Njega boli naša patnja i bol, naša bolest i grijeh. Isus nas je ljubio do kraja na križu. Njegova ljubav je savršena i cjelovita. To otajstvo Njegove ljubavi treba otkrivati i osluškivati i uvijek iznova se na njemu nadahnjivati", naglasio je mons. Barišić. U slici vojnika koji kopljem probada Isusov bok ocrtava se naša stvarnost. Hladnoća i agresivnost vojnika, kao ni naše ignoriranje i psovke ne priječe Probodenoga da nas ljubi, ali priječe nas da mu uzvratimo na tu ljubav. Božja ljubav želi se izliti u naša srca da bismo bili njezin znak, da bismo znali vrednovati i zaživjeti ono što nam je darovano, osobito preko sakramenata, istaknuo je nadbiskup te nastavio: "Ako čovjeku srce zakaže sve stane jer ono sve dotiče. Srce je uvijek bilo simbol dobrote, ljubavi, praštanja. Kada nam je organ srce ugroženo ugrađujemo pacemaker, stimulator. Tako je važno da u svoje srce ugradimo stimulator Božje ljubavi da ono ne bi okorjelo. Dati srce ne znači samo ljubiti nego i vjerovati", zaključio je nadbiskup Barišić. Riječ zahvale nadbiskupu i svima koji su uzveličali slavlje uputio je o. Stipo Balatinac, dugogodišnji magistar isusovačkih novaka na Manušu. U nadbiskupovim riječima prepoznao je život sv. Ignacija, vojnika i obraćenika, hodočasnika i utemeljitelja Družbe Isusove, koja je odvažno nastavila njegovo djelo.