Slavljenje zvona i sviranje fanfara označilo je skidanje slike Gospe Sinjske i slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe u Sinju u srijedu 15. kolovoza pod geslom "14 stoljeća vjerni Kristu i Mariji". Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te mnogi koji se nalaze na odmoru u Hrvatskoj došli su Sinj na proslavu Velike Gospe. Već od 3 sata više od 30 svećenika bilo je hodočasnicima na raspolaganju za sakrament pomirenja, a slavlje misa u svetištu započelo je u 4 sata.

Sliku Gospe Sinjske u procesiji nosili su: bogoslovi, alkari, alkarski momci, pripadnici četvrte gardijske brigade, redovnice, policija, djevojke u narodnim nošnjama, braniteljske udruge, majke, udruga hrvatskih branitelja i dragovoljaca domovinskog rata, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbari, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, liječnici, udruga cjeloviti život, Franjevački svjetovni red, udruga tjelesnih invalida, udruga za očuvanje baštine cetinskog kraja, medicinske sestre i tehničari, KUD Sinj, molitveni vijenac Kraljice obitelji. Za vrijeme procesije razmišljanja na temu "Četrnaest stoljetni hrvatski križni put" čitali su fra Blaž Toplak i fra Gabrijel Jurišić. Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pratio je pjevanjem procesiju i euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapež, župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić, dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas i još deset svećenika, a ostali svećenici ispovjedali su veliko mnoštvo vjernika.
Pozdravivši nazočne oce franjevce, čuvare Gospina svetišta, alkare, gradonačelnika, sve predstavnike županijskih i državnih vlasti, obitelji palih branitelja, braniteljske udruge i sve branitelje koji i pored ljudske nepravde ne gube vjeru u Božje milosrđe i pravdu njegovu te sve hodočasnike, nadbiskup je u propovijedi istaknuo da smo kao vjernici duhovna djeca «majke Marije, prve vjernice, učenice i učiteljice naše vjere. Današnjim slavljem majka Marija uvodi nas u otajstvo vjere, u ljepotu i bogatstvo života u vjeri. Svjedoči nam da je vjera prije svega milosni dar Božje ljubavi, ali isto tako, vjera traži našu otvorenost i povjerljivo prihvaćanje milosnog Božjeg dara. Govori nam da je Božja ljubav prema nama tako stalna i toliko jaka da s pravom možemo u Božju ljubav - Isusa Krista pouzdanije povjerovati, nego u sva naša ljudska provjerena znanja i sigurnosti». Nadbiskup Barišić je u nastavku govorio o utjelovljenoj vjeri naglasivši da ona «povezuje Boga i čovjeka, rad i molitvu, blagdan i radni tjedan, žalost Velikoga petka i radost uskrsnoga jutra. A majka Marija, koja pohodi i uđe u Elizabetinu kuću, danas, na svoj način, pohađa nas, stvarnost našega doma i naše Domovine». U tom je surječju upitao što se događa s kršćanima istaknuvši da nas neprimjetno zahvaća mentalitet koji svodi sve na mišljenja, na relativno, a što ne može biti temelj zajedništva, mira, odgovornosti, solidarnosti, poštenja, etičnosti. «Gdje se gube vrjednote uvjerenja i kriteriji istine i laži, dobra i zla, te su pojave neizbježna posljedica, jer dobro je ono što mi koristi, a istina ono što meni odgovara. Nikakvo čudo da je naša društvena stvarnost znatno ugrožena nepoštenjem, prijevarom, pohlepom, otpuštanjem, utajom, neisplaćenim primanjima, podobnošću. Pokušava se imati život pod svaku cijenu, pa i protiv Boga i čovjeka, etike i morala. Gdje Bog nije temelj istine, gdje se Boga ne veliča, ni čovjeka se ne pohađa. Svjedoči to i izbjegavanje plaćanja poreza, a porezna obveza jest način pohoda i brige za bližnjega svoga. Mentalitet mišljenja ne želi da itko stane na put slobode i privatnih želja. Sve je dozvoljeno što je moguće, što se želi, pojedinac postaje jedini gospodar, čak gospodar života i smrti, svojega i tuđega. Stvara se kult "ega", i od znanosti nova religija. Opasno je svoje želje koje su u suprotnosti s naturom-prirodom i biblijskom objavom dizati na razinu prava, jer kultura koja se protivi naturi i Bibliji ne vodi u život», upozorio je splitsko-makarski nadbiskup dodavši da je znanost Božji blagoslov i da je čovjek-slika Božja pozvan istraživati i tražiti istinu, ali sa sviješću da nije sve dozvoljeno što je tehnički i znanstveno moguće. «Čovječe, ne možeš, ne smiješ ignorirati i zauzeti mjesto Boga. Kako možeš Bogu zanijekati njegova prava, a svoje prohtjeve stavljati u kategoriju prava? Spomeni se da si etičko-moralno biće. Nisu li nam upravo na taj način neke želje, po hitnoj proceduri dignute na razinu ozakonjenih prava, ostale sirove po svom postupku, a etički surove za život i dostojanstvo čovjeka?» - upitao je mons. Barišić. Mnogi kažu da ne bi nikada posegnuli za pobačajem ili umjetnom oplodnjom ali bi to isto pravo drugima omogućili. Međutim, tu se ne radi «samo o privatnom, individualnom pravu i interesu pojedinca, to jest pravu žene, majke, roditelja, jer je u pitanju i još netko treći: ljudski život, njihovo dijete. I dijete ima svoje temeljno i neotuđivo pravo na život i nitko mu ga ne smije oduzeti, a najmanje njegova majka, jer dijete nije tumor koji ugrožava, već novi ljudski život koji donosi radost i ima sva prava, Božja i ljudska». Nadbiskup ističe potrebu liječenja neplodnosti, bilo psihičke ili fiziološke naravi, ali istodobno poziva na poštivanje etičnosti i novih znanstveno-tehničkih mogućnosti. Pita se, između ostaloga, koja je sudbina onih preostalih oplođenih zametaka za koje i znanost tvrdi da su ljudski životi? Gdje i kako će završiti? Zar je moralno i etično, na današnjem stadiju znanosti, njih, svoje brojnije potomstvo, žrtvovati zbog želje za potomstvom? Nadbiskup Barišić na kraju propovijedi poziva na glas savjesti izražavajući nadu da će nova otkrića znanosti i medicine biti etična i da će braniti svaki život i poštivati dostojanstvo osobe. Poziva, također, na otkrivanje bogatstva vjere osobito u Godini vjere te na zauzeti vjernički život u domu i Domovini, u Crkvi i društvu. «Slavlje Velike Gospe je velika duhovna obnova svih nas Kristovih vjernika. Ponosno je i radosno otkrivanje i življenje najvećeg blaga naše vjere: veličanje Boga i ljubavi prema bližnjima. Blago vjere nam je posredovano žrtvom i ljubavlju tolikih svjedoka vjere naših djedova, baka, očeva i majki. Upoznajmo, živimo, svjedočimo i slavimo zajedno sa svojom djecom, jer hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Svetu Misu. Majko Marijo, Gospe Sinjska, daj da svi mi koji blagujemo kruh života, iz ovog izvora radošću i snagom vjere budemo kvasac društva, veličajući Boga i zauzeti u ljubavi za bližnjega svoga. Gospe, ovim si putem, putem vjere i života, danas došla u naš dom i Hrvatsku. Budi s nama i svojim zagovorom i blagoslovom prati sve nas, svoju duhovnu djecu, sve obitelji i župne zajednice, Crkvu, narod naš i čitav svijet. Marijo, Majko, budi i ostani s nama!», zaključio je nadbiskup svoju propovijed. Nakon popričesne molitve župnik fra Ante Bilokapić obaviejstio je vjernike o daljnjem tijeku proslave, a zatim je riječi zahvale izrekao fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske. Slavlje Velike Gospe u Sinju nastavit će se u popodnevnim satima. U 16 sati je misa na Gospinu Gradu, a večernju misu u 18 sati na Trgu dr. Franje Tuđmana predvodit će provincijal fra Joško Kodžoman.