Proslavu svoje nebeske zaštitnice svetkovinu Velike Gospe, Split je proslavio u srijedu 15. kolovoza tradicionalnim obišašćem s Gospinom ikonom, od prvostolnice sv. Dujma do svetišta Gospe od Pojišana. Početak obišašća označili su zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, koja od sedmoga stoljeća nosi naslov Uznesenja Marijina. Obišašće i euharistijsko slavlje u pojišanskomu svetištu, koje je također posvećeno Uznesenju Blažene Djevice Marije, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić uz suslavlje petnaestak svećenika, među kojima je bio generalni definitor fra Jure Šarčević te veliki dobrotvor kapucin iz Milana fra Maurizio Annoni. Nakon što je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao ulaznu pjesmu, pozdravnu riječ pred više tisuća okupljenih vjernika izrekao je provincijal kapucina fra Ante Logara.

Pridruživši se pozdravima braći kapucinima čuvarima svetišta, nazočnim hodočasnicima iz domovine i inozemstva koji su se okupili u pojišanskom svetištu težaka i ribara te svima onima koji su bili spriječeni doći, nadbiskup Marin Barišić je kazao: "Proslava Uznesenja blažene Djevice Marije dušom i tijelom u Nebo, radost je Neba i zemlje. Radost je svih nas vjernika, jer nam je majka Marija na putu života siguran znak i naše nade. Prije svega, radost današnjeg slavlja upućuje i podsjeća nas na najveći izraz Božje ljubavi prema nama, na središnji događaj života i povijesti koji sudbinski zahvaća sve generacije i sva vremena, sve stvoreno. Upućuje nas na raspetoga i uskrsloga Gospodina, na utjelovljenu Riječ Božju koja je radi nas ljudi i našega spasenja uzela ljudsko tijelo - čovjekom postala». Isus Krist u svojoj milosrdnoj ljubavi traži čovjeka, čovjeka udaljena, podijeljena, koji se i sam u svojoj izgubljenosti pita tko sam i što sam? Tako je grčka filozofija, svjedoči to i poslanica Korinćanima, prezirala ljudsko tijelo, a vrjednovala samo ljudski duh. Tijelo je viđeno kao zatvor - grob duše. Čini se da današnji mentalitet, nastavio je nadbiskup Barišić, «ide u suprotnom smjeru: vrjednuje tijelo, a zapostavlja dušu. Krist, onaj koji najbolje zna tko je čovjek i što je u čovjeku, prihvaća i vrjednuje cjelovito čovjeka, tijelo, duh i dušu. Kao jedan od nas prihvatio je cjelovito i potpuno naš zemaljski život i smrt. Zato u današnjem slavlju slavimo Marijino Uznesenje dušom i tijelom u Nebo». Nadbiskup je u nastavku govorio o odnosu smrti i života, o tomu što bi bilo kad bi smrt bila pobjednicom nad životom. Posluživši se mislima velikoga teologa sv. Efrema Sirskog naglasio je da je čovjek podmitljiv i da sve želi riješiti podmićivanjem i vezama, no uza sva bogatstva - srebra, zlata, posjede, slavu, moć - ne uspjeva podmititi i samu smrt. «Smrt je nepodmitljiva. Smrt bi doista mogla reći: odbila sam novac bogataša, nisu me mogli njihovi darovi podmititi; toliki veleposjednici nisu me nikada uspjeli uvjeriti da umjesto njih uzmem njihova roba; pa ni starca umjesto mladića. Ako je neumoljiva i nepodmitljiva, zar je doista i nepobjediva?» - upitao je nadbiskup te nastavio: «Zato, pobjeda smrti, neumoljive gospodarice života, zaista je novost i središnji događaj života i povijesti. Isus Krist, Sin Božji, rođen od Djevice Marije, koji čovjekom posta radi nas i našega spasenja - Božje je to čudesno djelo - svojom smrću je uništio našu smrt, a u njegovu uskrsnuću i naš je život uskrsnuo». Krist nije korumpirao nepodmitljivu i neumoljivu smrt, već je nju pobijedio ljubavlju i novošću svoga života: vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Uskrsli Gospodin, nastavio je nadbiskup Barišić riječima sv. Pavla, «postade prvina uskrsnuća, na kojoj participiraju oni koji su Kristovi (usp. 1 Kor 15, 23). Od tada, da bismo bili na strani budućnosti života, zemaljskoga i nebeskog, potrebno je biti s Kristom. Jer čuli smo u našoj povijesti, od Adama do danas, suprotstavlja se i druga strana koja na razne načine ugrožava život». Život ugrožava Zvijer koju spominje knjiga Otkrivenja. Zvijer je sijač zla i smrti. «Zvijer nema imena, već samo simboličan broj, mogli bismo reći svoj OIB (osobni identifikacijski broj) - 666 - zlonamjerne i prekomjerne zloće (usp. Otk 13, 18). Zvijer je broj koji i čovjeka kroz razne oblike nepravde, prijevare, otpuštanja, utaje, neplaćanja, podmićivanja, kriminala pretvara u sredstvo i svodi na broj. Zar nisu djela Zvijeri koncentracioni logori, stratišta, masovne grobnice, Bleiburg, Jasenovac, tolike jame i sva ona mjesta gdje je čovjeku oduzeto dostojanstvo te je bio pogubljen ne samo bez imena - ne zna se tko su žrtve, već su ostali i bez broja - ne zna se koliko ih je nastradalo!» Nadbiskup je upozorio da je zlo «i danas na djelu na razne načine, manje uočljive, šire prihvatljive, a najviše u formi poremećenih vrjednota i kriterija. Tamo gdje se gube kriteriji dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde, čovjek se pretvara radi interesa i egoizma u broj, posjed, funkciju, profit. A onaj broj Zvijeri može čak biti i u zbroju ruku koje donose odluke o sudbini ljudskoga života, tamo gdje se zbrajaju glasovi, ali ne po glasu savjesti. Zlo je tamo gdjegod se zbog vlastitog egoizma i komoda želi imati život na račun čovjeka i protiv čovjeka». Međutim, krštenici u Kristu imaju pobjedu. «Krstionica postaje utroba koja nas rađa na dostojanstvo sinova i kćeriju Božjih. Po vjeri i krštenju, po ljubavi Krista raspetoga i uskrsloga, čiju ljubav ništa ne može rastaviti od nas, ni osuda, ni križ, ni smrt, naš je život prožet kvascem vječnoga života. Život je želja i nova stvarnost Kristovih vjernika koji, upitani na krštenju - što tražite?, odgovaraju - vjeru!, a što ti daje vjera? - život!» Na kraju svoje propovijedi nadbiskup Barišić je pozvao vjernike na sakramentalni život koji će im pomoći da u obiteljsko i društveno zajedništvo unose kvasac pravde, poštenja, odgovornosti, praštanja, solidarnosti. Zaključio je molitvom usmjerenom Gospi: «Majko Marijo, naša Gospe od Pojišana, da bismo mogli biti svjedoci života, imenom, zauzetom odgovornošću i aktivnom prisutnošću u našoj obitelji i društvu, pomozi nam da još više otkrijemo svoj kršćanski identitet. Taj je identitet prepoznatljiv: hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Svetu Misu! Neka redovita, dnevna, osobna i zajednička molitva proširi naša ograničena srca i učini ih otvorenijima prema Bogu i osjetljivijima na potrebe bližnjih». Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa cijeli je vjernički puk zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo", čime je dolično završeno i slavlje, koje je zajedno s procesijom duhovnim poticajima animirao don Ante Mateljan. Trodnevicu je u pojišanskom svetištu predvodio ra Ivica Karatović, franjevac Provincije Bosne Srebrene. U sklopu priprave za svetkovinu Velike Gospe u svetištu su upriličene Pojišanske glazbene večeri.