Više tisuća vjernika je na splitskoj župi sv. Andrije na Sućidru trodnevnicom i sv. misama na sam blagdan u nedjelju 30. studenog proslavilo svoga nebeskog zaštitnika.

U sklopu priprave na proslavu blagdana, u župnoj crkvi je održana i trodnevna duhovna obnova za župljane. Program je započinjao nagovorom o jednoj od velikih tema Ivanova evanđelja, a nakon svete mise vjernici su mogli ostati u klanjanju i molitvi pred Presvetim oltarskim sakramentom. Prvi dan razmišljalo se o "duhovnoj sljepoći" kao nesposobnosti vidjeti, čuti, razumjeti, primiti i vjerovati u istinu evanđelja. (Usp. Dj 28, 23-27). Uzroci duhovne sljepoće su brojni: ponos i tvrdoća srca, grijeh kao navika; okupiranost stvarima ovoga svijeta, neznanje, Sotona (Usp. Ef 4, 17-19). Isus je došao "da progledaju koji ne vide." (Iv 9,39).

Drugi dan razmišljanje je bilo usmjereno na grijeh koji čovjeka zarobljava i oduzima mu slobodu. Isus je došao donijeti slobodu: "Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni." (Iv 8,36). Neophodan uvjet za postizanje ove slobode je priznavanje grijeha u sakramentu ispovjedi (Usp. 1 Iv 1,9). Treći dan razmišljalo se o bogatstvu života kojega Isus daruje: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." (Iv 10,10). Punina života nalazi se u intimnom zajedništvu s osobom Isusa Krista (1 Iv 5,12) i u daru Duha Svetoga koji u nama donosi plodove ljubavi, mira, radosti i dr. (Gal 5,22). Duhovnu obnovu predvodio je kapelan župe sv Andrije don Ivo Bezina, a mise i klanjanja pjevanjem su popratili članovi molitvene zajednice "Novo rađanje" iz župe Gospe Fatimske.

Na sam blagdan svečanu misu predslavio je prof. dr. sc. don Tonči Matulić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a pjevanjem animirao župni mješoviti zbor pod vodstvom Nives Bijauković. Na samom početku, prof. Tonči Matulić je podsjetio kako je naviještanje radosne vijesti dano svima nama kao poslanje, uzvišena služba, zadaća. Govorio je o ljudskom dostojanstvu, nazvao ga onim najboljim u nama. Rekao je: "To dostojanstvo je nemjerljivo, nepovredivo, uzvišeno - ono je naša vjera, jer mjera vjere je neizmjerljiva i po njoj učimo o mjeri čovjeka, o našem dostojanstvu, o čovjekovoj vrijednosti. U nama postoji jedna najdublja čežnja koja nas pokreće, a svakodnevno je zatrpavana brojnim sitnim čežnjama, kao što su želja za većim stanom, boljim autom itd. Onaj Maleni koji tu čežnju održava, On je ta najdublja čežnja u nama. Onaj koji nam se po vjeri daje kao naš Otac, kao Izvor nas, kao naš krajnji cilj, dolazi blaže nego nevidljivi mikrob, blaže nego mrak, blaže i jednostavnije nego bubamara. On je nenasilan, pun poštovanja prema onome koga je On načinio prema svojoj slici i prilici. Čežnju svih čežnji ispunjava vjera, ali ona vjera koja pruža slobodu. No, koja sloboda? Sloboda francuske revolucije? Sloboda Vukovara, Škabrnje?" Profesor Matulić je upozorio kako trebamo razlikovati slobodu od "slobode" jer danas živimo u sveopćem, sveprisutnom prizivu na slobodu, a bitak čovjekov je u njegovoj istinskoj slobodi, onoj slobodi koja se ne prepušta mišljenjima. Istaknuo je: "Samo onaj koji je slobodi dao dostojanstvo može nama dati slobodu. Čovjek se razlikuje od ostalih stvorenja po svojoj savjesti koja, ako djeluje po čovjekovom dostojanstvu, izbjegava i ne čini zlo, nego čini dobro". Na koncu homilije prof. Tonči Matulić je podsjetio na to da ne možemo propovijedati ako nemamo Propovjednika jer riječi iz usta koje pričaju same od sebe ne dopiru do srdaca: "On je Autor nad autorima, On je naš Autor". Nažalost, ljudi često pripisuju sebi Njegovo autorstvo pa tako nastaju problemi. Tek kada dopustimo Gospodinu da govori kroz nas, onda su naše riječi djelotvorne. A kako ljude uvjeriti u istinitost svojih riječi, negoli djelima. Preporučio je da slijedimo primjer zaštitnika naše župe, Andrije apostola - ono što je propovijedao, sveti Andrija je svojim životom i posvjedočio. Završio je poticajnim riječima: "Neka naša prva i posljednja misao bude Gospodin, početak i kraj jer je On onaj koji ispunjava našu najdublju čežnju, daruje nam slobodu, pristupa sa strahopoštovanjem! On je taj koji nas čini doista sretnima!"

Na kraju euharistijskog slavlja župnik don Ivan Čotić je zahvalio svima koji su doprinijeli, iznad svega duhovnoj proslavi nebeskog zaštitnika, sv. Andrije. Voditelju trodnevnice, duhovne obnove, kapelanu don Ivi Bezini, molitvenoj zajednici "Novo rađanje", svima onima koji su na bilo koji način dali svoj obol ovoj proslavi. Posebnu riječ zahvale uputio je predvoditelju svečanog euharistijskog slavlja prof. Matuliću. Spomenuvši u svojoj zahvali kako je don Tonči do sada objavio devet knjiga pozvao ga je da predstavljanje desete knjige, kada izađe iz tiska, bude baš u župi sv. Andrije na Sućidru.  Don Tonči je poziv rado prihvatio.