"Danas Ruda slavi dva velika događaja koja su međusobno povezana, posvetu oltara, uređenje prezbiterija i 40. godina misništva don Marina Matijace župnika ove župe. Ima li ljepšeg dana i povoda za slavlje svoga svećeništva i jubileja od dana posvete oltara", rekao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na misnom slavlju u nedjelju 12. srpnja  kada je posvetio novi oltar i prezbiterij u crkvi sv. Martina u Rudi. Ta slavlja okupila su brojne župljane kao i sve one koji su sudjelovali u izgradnji liturgijskog prostora. Uz nadbiskupa Barišića, domaćeg župnika i slavljenika don Marina Matijacu, generalnog vikara don Miroslava Vidovića u misnom slavlju koncelebriralo je više svećenika među kojima i dva rodom iz ove župe, don Ivan Tadić i don Branimir Projić. Svečanom činu uvelike je pridonijelo i sudjelovanje većeg broja ministranata i pjevanje dva župna zbora.

U pozdravnoj riječi domaćin župnik je istaknuo simboliku oltara i pojasnio čin njegove posvete . "Oltar  je Isus Krist koji se za nas žrtvuje. Oltar je stol gozbe koji nam daruje život, jer tu zbiva naše spasenje i naše otkupljenje", kazao je.
Misno slavlje nadbiskup Barišić počeo je blagoslovom vode i škropljenjem nazočnoga puka Božjega u znak obnove krštenja. U homiliji kazao kako nam oltar daje mogućnost da Krist bude među nama. "Njegova žrtva na Kalvariji, žrtva ljubavi i križa i uskrsnuća, ta žrtva  se događa na njemu i zato se oltar posvećuje i posebno je mjesto. To je srce Boga na zemlji i na njemu pulsira u slavlju nedjeljne mise srce Božje i bez oltara i ove tajne crkva bi bila zatvoreni, prazni prostor. U nastavku govoreći o važnost oltara  nadbiskup je istaknuo kako oltar  povezuje nebo i zemlju, grešnost sa svetošću, ljude s Gospodinom i kako svake nedjelje Gospodin sve nas sudionike misnoga slavlja, okupljene oko oltara želi poslati u svijet, među ljude kao svoje učenike. Posveta oltara povezuje nas s Kristom, povezuje oltar i naše živote, oltar i naše obitelji, oltar i naša radna mjesta, oltar s našim radostima i žalostima, jer donosimo na njega svoju žrtvu svoj trud. "Gospodin svakoga od nas šalje u našu stvarnost. Ne šalje nas u daleke prostore nego u naše domove, obitelji da možemo liječiti, ozdravljati, izgoniti zloduhe. Nismo liječnici, ali svakome od nas dana je milost da to budemo u našim obiteljskim odnosima, u braku, u odnosima roditelja i djece, na radnom mjestu, jer svjedoci smo da tu ima oboljenja i bolesti", kazao je nadbiskup. Potaknuo je kako Gospodin računa na nas grešne i ograničene i daje snagu kroz svoju riječ, euharistiju i sakramente. "Ta snaga daje nam da možemo pročistiti ono što je najvažnije u nama, a to je naše srce. Nije slučajno da je u crkvi oltar u središtu kao srce koje je središte Božje ljubavi. Oko te ljubavi i srca se okupljamo da zagrijemo naša slaba, ograničena, grešna i hladna srca. Bez ove topline i ovoga svjetla nemamo snage u sebi".

Nadbiskup se upitao možemo li od ovog Božansko srca koje je jaki izvor milosti, unijeti malo više svjetla u oltariće našeg srca. "Nismo ni svjesni ovoga dana ni događaja, ni značenja za ovu našu župu i za svakoga od nas i naše obitelji. Ovaj događaj želi povezati oltar s našim životima, obiteljima, domovima, društvom i vremenom, a most je Isus Krist. Ne možemo biti samo stup, nego smo pod tim mostom protok njegove ljubavi da bližnje možemo pokrenuti i podignuti", kazao je nadbiskup i na kraju čestitao je župljanima i župniku posvetu oltara i obljetnici njegova svećeništva. Svima je poželio "da nas Gospodin poveže s izvorom Božje ljubavi i milosrđa da bi mogli biti liječnici koji će unositi život i radost u domove i srca mnogih".

Svečani obred posvete oltara nakon Službe riječi počeo je pjevanjem Litanija svetih i potom je nadbiskup oltar pomazao krizmanim uljem te ga pokadio. Riječima posvetne molitve kameni oltar postao je središte okupljanja zajednice, znamen Krista i blagdanska trpeza, mjesto prisnog zajedništva i mira, vrelo crkvenog jedinstva i bratske sloge.

Posvećeni oltar dio je sveobuhvatnih radova koji su započeli na uređenju oltarnog prostora i koji nisu još završili, a sredstva za njegovu izradu donirao je župljanin Ivan Rosandić.

Iz župe sv. Martina koja broji oko 900 vjernika potekla su četiri svećenika: don Ivan Tadić prof, na KBF-u u Splitu, don Branimir Projić vojni kapelan Splitsko-makarske nadbiskupije , don Mirko Bitunjac župnik župe Sv. Mihovila Arkanđela u Dugopolju i don Ante Bitunjac kapelan u splitskoj konkatedrali sv. Petra. Gabrijel Kamber, također župljanin ove župe  bogoslov je KBF u Splitu.