Proslava svetkovine Gospe od Karmela u Brelima protekla je u znaku obilježavanja 300. obljetnice izgradnje zavjetne crkve "Gospe od Slavodobića" , "Gospe od pobjede" koju je u znak zahvalnosti za veliku pobjedu kršćanske vojske nad Turcima 1715. god. kod Sinja dao sagraditi tadašnji makarski biskup Nikola Bjanković.  Prije svečanog misnog slavlja koje je na otvorenom uz župnika domaćina don Stjepana Lončara, dekana Makarskog dekanata don Pave Banića i drugih svećenika predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić blagoslovljen je kip biskupa Bjankovića  postavljen u ovoj jubilarnoj godini ispred crkve. Prema tamošnjoj tradiciji svečanost proslave svetkovine Gospe od Karmela započela je procesijom, nošenjem slike Gospe od Slavodobića koju su uz mnogobrojne vjernike mjesnim ulicama pronijeli sinjski alkari. Svečanom činu i proslavi svetkovine Gospe od Karmela pridružili su se predstavnici gradskih vlasti Brela, grada Splita, Solina i Županije . Svečanost su uzveličali svojim dolaskom i sinjski alkari.

Na početku propovijedi pozdravljajući prisutne splitsko-makarski nadbiskup je kazao kako se u ovo prelijepom od Boga darovanom kraju jednostavno ne može zaobići, ne primijetiti ljepota Biokova, mora i kako se ovdje  ne može pjevati "Lijepa naša" zatvorenih očiju. "Slavimo jubilej 300. obljetnicu crkve koja je posvećena i izgrađena povodom oslobođenja Sinja od Turaka. To je učinio biskup Nikola Bjanković i ovu crkvu je nazvao Gospa od pobjede ili Gospa do Slavodobića jer je ta pobjeda bila stvarno čudesna. Ovdje su i alkari kao poveznica sa tim događajem. Ovdje su generacije Breljana molile i zahvaljivale Bogu na čudesnoj pobjedi kršćanske vojske nad Turcima. Nisu više borovi i hrastovi oni koji čuvaju tu memoriju. Ona je upisana u naša srca, generacije, upisana je u naše knjige. Želimo biti dostojni sinovi i kćeri nasljedovatelji  tih događanja koja su obilježila te dane i teške trenutke našega naroda. Naše današnje slavlje je u toj memoriji", kazao je nadbiskup.

Govoreći o svetkovini Gospe od Karmela nadbiskup Barišić je naglasio važnost Marijine uloge u povijesti spasenja ljudskog roda i njezinu posredničku ulogu u privođenju ljudi k Kristu. Kazao je kako ovogodišnja proslava svetkovine obogaćena obilježavanjem 300. obljetnice, koja nije bila samo pobjeda Sinjana, Cetinske krajine, nego pobjeda Dalmacije i Hrvatske. Podsjetio je na radost puka onoga vremena i radost biskupa Bjankovića koji je padom turskih osvajača sada mogao u obilazak svojih zabiokovskih župa koje su do tada bile pod turskim osvajačima. U nastavku istaknuo je kako ovaj događaj podsjeća na našu tešku povijest, na brojne generacije koje su stoljećima čeznule za slobodom, ali koje nisu gubile nadu da će jednog dana živjeti u slobodi. Trebalo je podnijeti napor, krv, znoj do tog ostvarenja i mi koji smo doživjeli  slobodu ne možemo biti nezahvalni onima koji su ugradili svoje molitve, svoj trud, zalaganja, svoj život u obrani i dostignuću te slobode. Svima trebamo zahvaliti no važnim je naglasio nadbiskup "ova slavodobitna pobjeda je pobjeda i Majke Marije, braniteljice naše koja je pod križem svoga sina Isusa Krista to postala". Prati nas u našim križevima jer ona ima iskustva što to znači stajati uz križ svoga sina, uz križeve svojih sinova i kćeri. Prihvatili smo je u svoje domove, nazivamo je majkom, molimo je svaki dan, pozdravljaju je naši tornjevi, zvonici i ona je ušla u našu kulturu u našu tradiciju, povijest, život, u naša srca. Možemo li zamisliti našu povijest bez njezine obrane upitao se nadbiskup. " Ne možemo, jer čitav naša povijest je obilježena našom obranom. Trebali smo se braniti od drugih sa istoka, sa zapada naša povijest je povijest obrane dostojanstva identiteta, vjere kulture, nacije. Nadbiskup je iskazao iskrenu radost da riječ obrana obilježava identitet hrvatskoga naroda. "Bilo bi mi žao kada bi agresija, osvajanje, ovaj izraz obilježavao našu povijest. Teško se braniti kad te netko napadne, ali braniti se pošteno je i dostojanstveno i zato imamo to dostojanstvo na koje možemo biti ponosni premda smo često puta stajali pod križem i bili na križnim putovima". U ovoj obrani nismo bili sami podsjetio je nadbiskup jer Marija nas je prihvatila i zahvaljujući njoj i naši Sinjani, branitelji i na drugim mjestima i kroz druga vremenima do najnovijeg vremena s Majkom Marijom smo se branili i obranili. Naša ne tako davna prošlost i krunica oko vrata branitelja u Domovinskom ratu govori o našem pouzdanju u Marijinu pomoć i u ovom našem vremenu. Nadbiskup je prisutne podsjetio na iskustvo koje je imao kod susreta s braniteljima i na način na koji su primali krunicu prije odlaska na ratišta u obranu svoje domovine. Posjetio je kako su je s pouzdanjem,vjerom i nadom primali isto vjernici i oni koji nisu vjerovali. "Znali su da povjeravaju živote Majci koja je pratila njihove pradjedove, djedove, očeve, njihov narod. No Majka je rekla €™što god vam rekne učinite!' podsjetio je nadbiskup, "mi smo i u tim novijim momentima obrane učinili ono što se moglo na zajedništvu, žrtvi, odgovornosti, ljubavi prema bližnjemu, prema domovini i zato nikakvo čudo da smo se uz pomoć Gospe obranili i da smo dobili ono što su sanjale generacije". Stečenu slobodu i domovinu ovu stvarnost treba braniti dalje, no gradimo li je i jesmo li graditelji, branitelji svoje domovine  i jesmo li sklopili savez s neprijateljima udomili neprijatelje: zavist, oholost, lijenost, neodgovornost, sebičnost zapitao je nadbiskup. Zemlja se izgrađuje uz pomoć Gospinu, uz pomoć Gospodina. Nemojte spržiti zemlju sa svojom pohlepom koja prži odnose, unosi nepravdu, vraća nas nazad. Plodovi takve spržene zemlje su kiseli i takva zemlja nikada neće biti obećana zemlja. Ako smo podijeljeni, suprostavljeni, ako nema solidarnosti, zajedništva onda smo nastavili tamo gdje su Turci stali. Oni otišli, a mi smo popunili te postrojbe protiv svoga naroda i svoje domovine. Domovina se brani i  izgrađuje životom", potaknuo je nadbiskup. Koliko nam znači 1991. godina i svi drugi događaji kroz povijest našeg naroda i jesmo li u kontinuitetu čežnje za slobodom upitao se nadbiskup. Na kraju misnoga slavlja prije blagoslova nadbiskup je prisutne podsjetio kako je vrijeme turističke sezone, kada  pristižu gosti sa svih strana svijeta, različitih nacionalnosti, vjera. "Kako svjedočite svoju vjeru i je li sa zidova svojih kuća skidate slike i raspela da "ne vrijeđate" goste  i je li molite za obiteljskim stolom, je li svjedočite svoju vjeru jeste li evangelizatori u svome vremenu i svojem pozivu?" upitao je nadbiskup i iskazao iskreno uvjerenje da to nije slučaj kod vjernika i puka ovoga kraja. Svečano misno slavlje završilo je najstarijom molitvom Bogorodici "Po Tvoju se molitvu utječemo".

Crkva Gospe od pobjede se nalazi u Solinama. U početku je crkva bila vlasništvo filipina., redovnika oratorijanaca, koje je 1575. godine, osnovao sv. Filip Neri (1515.-1595.). Neko je vrijeme uz crkvu bilo glagoljaško sjemenište, a od 1939. godine crkva pripada župi Brela i župnik je u njoj slavio misu samo na blagdan Gospe od Karmela. Od 1963. god. govori se u njoj sv. misa svake nedjelje i blagdana. 2005. godine je započeta obnova crkve pod strogim nadzorom stručnih djelatnika iz ministarstva za zaštitu spomenika i kulturne baštine. Temeljito su obnovljeni krov i zvonik. Postavljeni su novi uređaji za pokretanje zvona.

U zimu 2007./2008. je pod nadzorom restauratora obnovljena crkva i iznutra. Obnovu crkve je vodila vrsna konzervatorica Anita Gamulin, a radove na obnovi crkve su izvodili sami mještani, koje je predvodio Ivo Sokol. Prilikom saniranja podnih ploča otkriven je grob za koji se pretpostavlja da pripada filipinima.Restauriran je luster koji se nalazi ispred samog oltara. Sakristija je fizički odvojena od ostatka crkve jer tako nalažu liturgijska pravila. Ostakljena je i rozeta koja se nalazi poviše ulaznih vrata u samu crkvu. Za 300. obljetnicu izgradnje ove zavjetne crkve autorica novopostavljenog spomenika biskupa Nikole Bjankovića je Sandra Nejašmić iz Postira, a oltar je obnovio Damjan Šošić iz Brela.