Splitska župa sv. Pavla apostola na Pujankama proslavila je u srijedu, 25. siječnja blagdan Obraćenja sv. Pavla, zaštitnika i patrona župe. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. don Marinko Vidović, profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu u suslavlju sa župnikom don Božom Renjićem, župnim vikarom don Ivanom Marićem i još nekoliko svećenika, uz sudjelovanje oko 40 ministranata.

„Imamo pred sobom jednoga crkvenog velikana sv. Pavla čiji dan obraćenja Crkva svečano slavi. Kod njega je proces bio drukčiji nego kod nas. Pavao je najprije susreo Isusa Krista i tek onda je uslijedilo obraćenje. Mi se na početku svete mise prvo kajemo, molimo Božje oproštenje, izražavamo svoje obraćenje da bismo poslije mogli susresti Isusa Krista i u njegovoj riječi i u sakramentu euharistije“ kazao je predvoditelj Vidović uvodeći u misno slavlje.

U svojoj je propovijedi govorio o Pavlovu susretu s Uskrslim koji je promijenio njegov život, a koji nazivamo Pavlovo obraćenje. Susret s osobom ostavlja trag, a taj doživljaj počesto je teško ispripovjediti i izreći drugome. Sveti Pavao susreo je proslavljenoga Krista i o tome susretu bilo je teško pričati drugima. Taj susret donio je zaokret u njegovom životu. Nije se dogodilo klasično obraćenje jer Pavao, ugledni Židov i farizej po Zakonu, nije prešao iz grešnoga života u pravedni. Kažemo da je grijeh bio to što je Crkvu progonio, ali to je činio jer je branio vjeru svojih otaca i čitavu povijest svoga naroda, naglasio je prof. Vidović dodavši da Pavao, zahvaćen Isusom Kristom, nije promijenio nego nadogradio svoju vjeru. Došlo je do promjene pameti i krenuo je novim putem koji nije isključio prethodni put.

To što je Pavao doživio u obra najbolje je opisano u poslanici Filipljanima: „Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebrejâ; po Zakonu farizej, po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj.“

Pavlova temeljna vizija svijeta je promijenjena: Bog vodi ovaj svijet ne čudesima nego po žrtvi svoga Sina i nije u središtu on nego milost Božja. Vidović je naglasio da čovjek današnjice, za razliku od Pavla, često sebi pripisuje uspjehe a druge krivi za neuspjehe. Pavao veli: „Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.“ Podsjetio je, također, kako je Pavao spoznao da ne spašava Zakon nego vjera u Krista, povjerenje i oslanjanje na drugoga. U tom je surječju pozvao vjernike da budu Pavlovi nasljedovatelji kao što je Pavao nasljedovatelj Krista, da budu ljudi povjerenja jer bez toga nema iskrene komunikacije, bez vjere nema pravoga života niti novog stvorenja.

Slavlje je pjesmom obogatio mješoviti župni zbor. Za proslavu župne svetkovine, župljani se pripremaju trodnevnicom od 22. do 24. siječnja, pobožnostima i misom u 18 sati. Prvu večer misu je predvodio župnik don Božo Renjić, drugu don Nikola Mikačić, treću župnik a propovijedao je đakon don Luka Stipinović.