Članovi društva hodočasnika udruge ˝Isus je put˝ hodočastili su od 19. do 21. travnja 2024. g u zaljev hrvatskih svetaca u Boku Kotorsku pod duhovnim vodstvom s. Darije Bote koja je uvijek spremna uložiti svoje vrijeme, znanje, ljubav i trud u putovanja nakon kojih se hodočasnici osjećaju ispunjeno, osnaženo i nadasve kulturno i duhovno obogaćeno. Osnaženi svetom misom i euharistijom, dan prije, uz molitve i nakane hodočasnici su se prepustili dragom Bogu da ih vodi i čuva.

Hodočasnici su svjedočili tolikoj prirodnoj ljepoti i velikoj kulturno-povijesnoj baštini nadasve sakralne tematike. Zaljev hrvatskih svetaca je zaljev gdje svaki kamen govori hrvatski, zaljev svjetske kulturne i prirodne baštine u kojemu svaki njegov grad, mjesto, kut ima svoju povijesnu, kulturnu i vjersku priču.

Zaljev je to koji je kao najveća utvrda na najjužnijem dijelu Jadrana sa svojim hrabrim pomorcima, vještim kapetanima, mornarima odolio mnoštvima napada, pljački raznih okupatora i gusara onog vremena. Gdje god da su pošli osjećala se duboka veza i ukorijenjenost Boke sa Hrvatskom i hrvatskim narodom. Zemlja je to gdje se hrvatski narod poznat kao Bokelji te ˝Bokeljska mornarica˝ stoljećima borio za svoj položaj i očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta. Poznato je da je prije osvajanja Turaka Boka Kotorska bila isključivo naseljena Hrvatima.

Mala sredina sa velikim bogatstvom jedinstvenim na Jadranu, ponos Bokelja, ponos Hrvatske i jedan od 28 najljepših zaljeva na svijetu. Hodočašće je započelo u 15 h polaskom autobusa ispred samostana Lovret u Splitu. Uz ugodnu i sigurnu vožnju praćeni molitvom i pjesmom zaustavili su se na Pelješkom mostu, a zatim je slijedio put kroz Herceg Novi i dolazak u Perast u samostan Sv. Antuna gdje su se hodočasnici i smjestili. Sutradan su posjetili crkvu Sv. Nikole. Riječ je o jednobrodnoj crkvi izgrađenoj od korčulanskog kamena na čijem se pročelju nalazi natpisna ploča o pobjedi Peraštana nad Turcima.                                                                    

Zatim su hodočastili na ˝biser˝ ili ˝srce˝ peraškog zaljeva na umjetno nastao otok Gospi od Škrpjela. Otok je to čudesne povijesti i nastanka. Oltarna slika Bogorodice sa Djetetom i sve ljepote, umjetnička djela, predmeti svjedoče i o nazivu ˝hrvatska sikstina˝. Don Srećko Majić, s toliko vjere i ljubavi za ovaj biser, neumorno je prenosio svoje bogato znanje i upoznao hodočasnike sa vjerskim, povijesnim, kulturnim i pomorskim značenjem ne samo otoka već i Bokelja.

Uslijedila je vožnja brodom do mjesta Muo i posjet crkvi Sv. Kuzme i Dujma, gdje se nalaze relikvije Bl. Gracije. Ovom prilikom zahvalili su se don Robertu na koordinaciji i velikoj pomoći pri organizaciji svih posjeta. Zatim nastavljaju put brodom do Kotora, ˝crnogorske Venecije˝ grada opasanog zidinama nad kojim bdije, štiti ga i čuva Gospa od zdravlja. Slijedi zajednički ručak te posjet crkvi Sv. Klare kod Bl. Ozane Kotorske, slušanje o njoj, te moljenje njezinog moćnog zagovora i molitva pred njenim relikvijama. Malo duže ostaju u romaničkoj katedrali Sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora sudjelujući u misnom slavlju pod duhovnim vodstvom don Roberta.

Sutradan pozdravljajući Gospu od Škrpjela i Perast uslijedio je posjet crkvi Sv. Eustahija u Dobroti, gdje su časne sestre Služavke malog Isusa ostavile dubok i neizbrisiv trag plemenitosti. Hodočasnici su imali priliku sudjelovati u svetoj misi te su čitali i pjevali zajedno sa čs. Franjevkama. Zatim uz obilazak bogate riznice poslušali su don Pavaa o povijesti crkve, mjesta i životu i muci Sv. Eustahija. Trajektom su se prevezli na drugu stranu zaljeva, skraćujući put, te su se zaustavili u prekrasnom Herceg Novom i okupili u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića te uz osobnu molitvu proveli neko vrijeme u tišini. Uslijedio je kratki odmor na središnjem trgu te napuštanje Boke i odlazak prema Malom Stonu na zajednički ručak. Ova dva dana ispunjena neopisivim povijesnim i kulturnim bogatstvom , nezaboravnim doživljajima, a nadasve duhovnim ispunjenjem te putovanjem u nutrinu sebe dali su im osobno svjedočanstvo snage i doprinosa hrvatskog naroda na ovim područjima na kulturnom, povijesnom i vjerskom planu. Zbog toga Hrvati u Crnoj Gori zaslužuju hrvatsku pozornicu jer su ostavili toliko bogato nasljeđe bez kojeg ne bi bilo moguće cjelovito prikazati kulturnu povijest cijeloga hrvatskog naroda.                                                                                                  

U večernjim satima stigli su u Split sa Bokom Kotorskom u srcu, zahvalili su s. Dariji na realizaciji hodočašća i udruzi ˝Isus je put˝, dragom Bogu na početku i kraju putovanja te dragoj Gospi na njenom zagovoru i svim hrvatskim svecima na cijelom hodočašću.