Poznati fra Pavao Vučković, Duvnjak, teška je srca 1687. godine odveo sa svojih ognjišta mnoštvo naroda u Cetinsku krajinu, jer se više nije moglo podnositi tursko nasilje. To je ona žalosna i naporna seoba naroda iz okolice Rame, koju je akademik Ivan Aralica nazvao „put bez sna“. Žene, djeca i starci, predvođeni svojim fratrima i hrabrim ratnicima, napustili su rodnu grudu i potražili u drugom dijelu domovine, u Cetinskoj krajini, sigurnost, mir i život koji dolikuje slobodnom čovjeku. Ponijeli su sa sobom od svoje sirotinje što su mogli. Fratri, uz neke knjige i liturgijske predmete, ponijeli su sa sobom najveće blago – Sliku Majke od milosti. Mnoge tužne slike i pojedinačne životne tragične sudbine gledatelji su mogli vidjeti na pozornici.

Više od 60 glumaca amatera, od male djece do sedamdesetgodišnjaka, izvrsno je odigralo svoje uloge, a posebno treba istaknuti: fra Pavla, predvodnika izbjeglica (glumio fra Blaž Toplak, donedavni ravnatelj gimnazije), gvardijana fra Stipana (D. Franchini), providura J. Balbija (B. Filipović), Daltabana pašu (Z. Šabić), Mehmed pašu (M. Bešlić) kao i mnoge druge. Kroz sve je prizore znalački vidio narator Marko Duvnjak. Režija i scenografija su djelo Željka Viculina, ravnatelja Kazališta, a tekst su napisali Igor Knižek i fra Mirko Marić. Kostimi, glazba, svjetlo kao i svi drugi sudionici vrlo su dobro odigrali svoje uloge, a osobito treba istaknuti članove „Udruge za očuvanje kulturne baštine Cetinskoga kraja“.

Gvardijan fra Ante Čovo i gradonačelnik Miro Bulj zahvalili su organizatorima i glumcima na izvrsnoj priredbi.

Ministarstvo kulture, Splitsko-dalmatinska županija i Grad Sinj prepoznali su religioznu, kulturnu i odgojnu vrijednost toga dramskog djela i omogućili da se izvede u manifestaciji „Dani Alke i Velike Gospe“, koji se slave u vremenu pred najveći blagdan Cetinske krajine, svetkovinu Uznesenja Bogorodice Marije na nebu, koju njezini štovatelji nazivaju „Čudotvorna Gospa Sinjska“.