Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakov Dragušica ispraćen je na posljednji počinak u srijedu 18. srpnja u rodnoj župi sv. Mihovila u Trilju. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, generalnim vikarom splitsko-makarske nadbiskupije Miroslavom Vidovićem, dekanom i župnikom Trilja don Stipom Ljubasom i šezdesetak svećenika, a uz sudjelovanje redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodne župe i župa u kojima je vršio svoju svećeničku službu.

Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na Knjigu Otkrivenja u kojoj se dotiče konačna, eshatološka dimenzija ljudskog života i u kojoj nadahnuti pisac vidi Onoga koji sjedi na prijestolju i pred čijim licem se otvaraju knjige ljudskih života. Pojasnio je kako su te knjige zapravo naši životi, ispisani našim djelima – vjerom, nadom, ljubavlju i Božjom voljom. „Važno je biti upisan u knjigu života. To je knjiga koju nam je Gospodin darovao u onome koji je naš put, istina i život – Isus Krist. On je knjiga s kojom smo već na zemlji povezani preko sakramenata. U tu knjigu upisano je naše ime po djelima našim“. Uzdajući se u Božje milosrđe, nadbiskup je izrazio nadu da će Gospodin prepoznati don Jakova čitajući i njegovu životnu knjigu.

Na kraju misnoga slavlja prigodnu riječ uputio je župnik don Stipe Ljubas koji je zahvalio svima koji su bili uz pokojnika i uz njegovu obitelj, posebno časnim sestrama u Svećeničkom domu koje su ga njegovale, kao i nadbiskupu i svim svećenicima koji su don Jakova otpratili na posljednji ispraćaj.

Jakov Dragušica sin p. Ilije i p. Lucije r. Sabljić, rođen je u Trilju 13. rujna 1936. U obitelji je bilo sedmero djece, petero braće i dvije sestre. Osnovnu školu je završio je u svom rodnom mjestu. Zatim je u Sinju započeo gimnazijsko školovanje i tu je osjetio Boži poziv da postane svećenik. Na putu prema svećeničkom zvanju poslije će ga slijediti i njegov mlađi brat pok. don Ivan. Jakov je nakon četiri razreda gimnazije u Sinju nastavio školovanje u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a poslije odsluženja vojnog roka u Sjemeništu u Dubrovniku. Budući da su u to vrijeme ondašnje komunističke vlasti zatvorile Sjemenište i Bogosloviju u Splitu, nadbiskup Franić je svoje svećeničke kandidate morao slati u druga crkvena učilišta. Jakova je poslao u Bogoslovno sjemenište u Pazinu gdje 1965. završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen na sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1965. u Katedrali u Splitu. Mladu misu je slavio 16. srpnja na Gospu Karmelsku u svojoj rodnoj župi Trilj. Na taj je Gospin spomendan prije dva dana završio svoj zemaljski život i preselio se s ovoga svijeta u vječnost.

U svom svećeničkom životu don Jakov je pastoralno djelovao na šest različitih župa. Najprije je poslan na privremenu službu u Kotorsku biskupiju gdje je tri godine bio dušobrižnik u župi Perast. Zatim je po tri godine kao župni upravitelj upravljalo najprije župama Orah – Stilja, a zatim župom Dusina. Godine 1974. imenovan je župnikom Zelova i na toj će službi ostati punih petnaest godina. Potom je premješten za župnika u Tijaricu na kojoj je službovao deset godina, zatim dvije godine u župama Dubrava i Sitno Gornje, a nakon toga pri kraju svojega svećeničkog radnog vijeka pet godina je bio župnik župe Krstatice i ekskurzor župe Vrgorska Poljica. S te službe je 2005. zamolio nadbiskupa Marina Barišića da ga oslobodi od župničkih dužnosti i premjesti u stanje mira te je došao u Svećenički dom u Splitu. Još neko vrijeme don Jakov je iz Svećeničkog doma kao kapelan pomagao u domovima za starije i nemoćne u Splitu. Tijekom svoje svećeničke službe u spomenutim župama ostao je povezan sa svojoj rodnom župom te pratio i pomagao njezina pastoralna nastojanja i planove.

U posljednje vrijeme don Jakovu su popustile snage i počele se javljati različite srčane tegobe. Prije petnaestak dana zdravstveno stanje mu se pogoršalo pa je dopremljen u KBC Split na hematološki odjel bolnice na Križinama gdje je preminuo u ranim jutarnjim satima 16. srpnja 2018. Na kraju njegova zemaljskog puta neka ga sada Gospodin Isus Krist, koji ga je pozvao u svećeničku službu u svojoj Crkvi, primi k sebi i nagradi životom vječnim u zajedništvu svetih.