Sedam autobusa s hodočasnicima iz Splitsko-makarske nadbiskupije, ali i nekih drugih krajeva Hrvatske, u nedjelju navečer 11. rujna, uputilo se trajektom iz Splita u Anconu, odakle su nastavili put prema umbrijskom gradiću Cascia, u kojem je živjela sv. Rita, među vjernicima poznata i kao „svetica nemogućeg“. Predvođeni nadbiskupom mons. Marinom Barišićem, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, vjernici su time otpočeli nadbiskupijsko hodočašće u Vatikan i svetišta Južne Italije pod geslom „Tragom Božjeg milosrđa“.

Prvi trag odveo ih je do žene koja je iskusila život kao supruga, majka i redovnica. Dosljednim kršćanskim životom i praštanjem učinila je ono što se činilo nemogućim, onda kao i danas – pomirila je zaraćene obitelji, a svog muža koji je sudjelovao u krvnim osvetama tipičnim za 14. stoljeće, potaknula na obraćenje.  U bračnom je životu bezuvjetno opraštala, razumijevala i prihvaćala svog supruga, unatoč njegovim teškim grijesima ubojstava, i stalno ga poticala da vjeruje u mogućnost promjene i Božje milosrđe. Naposljetku, kada je njezin suprug Paolo Mancini doživio obraćenje i prestao sudjelovati u krvnim osvetama, sam je postao žrtva okrutnog ubojstva. Nakon muža zbog bolesti su joj umrla i oba sina.  Prošla je trenutke tame i očaja, nakon čega se u potpunosti predala Kristu, opraštajući ubojicama svog supruga i izmirujući zaraćene obitelji. Nakon njenog djelovanja u gradu Cascia zavladao je mir. Sveta Rita se naposljetku zaredila i ušla u samostan augustinki posvećen sv. Margariti. Zadobila je stigme, a kako je vjerovala da je Bogu sve moguće, jedne zime dok je bila već stara, poželjela je ružu. Usred snijega njezine su sestre tada uistinu u dvorištu samostana pronašle ružu.

Hodočasnici su posjetili taj samostan koji danas nosi ime sv. Rite, vidjeli ćeliju u kojoj je svetica umrla i mjesto na kojem je zadobila stigme.  Skroman redovnički dom sv. Rite i danas pruža ugođaj mira, a u dvorištu ruže podsjećaju na vjeru žene koja je u svome životu iskusila da Bogu ništa nije nemoguće. Uz samostan je podignuta i bazilika sv. Rite u kojoj je danas izloženo neraspadnuto tijelo svetice i njezin štap. U kripti bazilike nalazi se poseban molitveni prostor u kojem je Euharistijsko čudo – posvećena hostija koja se u 14. stoljeću pretvorila u komad mesa, a donio ju je iz Siene blaženi Simone Fidati rodom iz Cascie, i to nakon što se kod njega ispovjedio svećenik pred kojim se to čudo dogodilo. Naime, taj svećenik se nemarno odnosio prema svetom sakramentu i jednom je prigodom, noseći pričest bolesniku, hostiju stavio među korice brevijara. Kada je otvorio brevijar ugledao je komad mesa, što ga je duboko potreslo i nagnalo da se ispovijedi. Jedna stranica tog brevijara danas se čuva u Sieni, a druga u Peruggi. U kripti bazilike sv. Rite čuvaju se relikvije blaženog Simonea Fidata  i relikvije augustinske redovnice Marije Terezije koja je umrla 1947., a utemeljila je sirotište u Casci.

Hodočasnici su u obližnjoj crkvi sudjelovali na misnom slavlju koji je predvodio nadbiskup, a tijekom kojeg je propovijedao generalni vikar mons. Miroslav Vidović . „Nitko ne može definirati milosrđe, ono se mora iskusiti“, kazao je mons. Vidović i pozvao vjernike da čine ono što se čini nemogućim – da praštaju i budu milosrdni kao Otac.