XIX. međunarodni teološki simpozij na temu "Recepcija Drugog vatikanskog sabora s posebnim osvrtom na Crkvu u Hrvata", održan je od 24. do 26. listopada na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu koji je i organizator Simpozija. Kroz tri dana, izlaganja je imalo preko 25 domaćih i inozemnih predavača.

Na otvorenju, u ime Povjerenstva za organizaciju znanstveno-teoloških simpozija okupljenima se obratila izv. prof. dr. sc. Jadranka Garmaz koja je istaknula kako se Crkva na Drugom vatikanskom saboru opredijelila za zajedništvo i za suradnju te da su, vođeni tom idejom, Simpozij organizirali u suradnji s Katehetskim uredom Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencijom za odgoj i obrazovanje. "Iz plenarnih predavanja kao i iz radionica očekujemo nove poticaje i nove ideje za implementaciju koncilskih smjernica, kako u teološkom diskursu tako i u učenju i poučavanju vjere", kazala je dr. Garmaz te svima zaželjela dobrodošlicu i plodan rad.
Pozdravnu riječ uputio je i veliki kancelar KBF-a u Splitu mons. dr. sc. Marin Barišić koji je ukazao na problem odvajanja duha Sabora od njegova slova, vjere od eklezijalnosti. Izrazio je svoje uvjerenje da je, 50 godina nakon otvaranja Sabora, postignut po tom pitanju rast u hermeneutici, premda se "nažalost i danas događa da se rastavlja slovo i duh Koncila i da se reducira Crkva. Krist je njeno središte i temelj, no postoji opasnost da se Objava pretvori u 'isusologiju', Isus da, ali Crkva ne! Isus da, Krist ne! Isus da, ali Sin Božji ne!", upozorio je nadbiskup. Također je istaknuo da se ne može govoriti o Saboru a da se ne spomene Josepha Ratzingera, saborskog teologa i kasnijeg papu Benedikta XVI., koji u svojim radovima nudi gotovo jedinstven i zaokružen pogled na teme kojima se bavio Sabor. Na kraju je zaželio da dani provedeni na Simpoziju svima vrate optimizam i nadu koju je Koncil u onom vremenu imao, a u sebi ga nosi za svako vrijeme.
Dekan KBF-a prof. dr. sc. Ante Mateljan prigodom otvaranja Simpozija istaknuo je činjenicu da je Drugi vatikanski koncil po nadahnuću Duha ponovno osvijetlio temelje i pokazao kako dalje graditi Crkvu da bude u suglasju s Gospodinovim nacrtom. "Je li se i koliko u ovih 50 godina doista gradilo i izgradilo ili se razgradilo i ostavilo kiši, bujici i vjetrovima da potkapaju i ruše u općoj i našoj domovinskoj i mjesnoj Crkvi". Nadodao je i kako se Gospodin pobrinuo da unatoč svim protivštinama, njegova građevina Crkva, Božji dom, to čudesno zajedništvo ljudi s Bogom i međusobno, živi i raste. "Neka svima ovaj Simpozij bude na izgradnju, Bogu na slavu, a nama na radost i spasenje", zaključio je dr. Mateljan.

Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predstavljanje zbornika radova s prošlogodišnjega Međunarodnoga teološkog simpozija "Antropološka i religiozna dimenzija žrtve" koji je nedavno izašao iz tiska. Zbornik sadrži osam radova kao i intervjue s dvojicom sudionika na prošlogodišnjem Simpoziju Jozefom Niewiadomskim i Mathiasom Scharerom, a predstavili su ga izv. prof. dr. sc. Ante Vučković i prof. dr. sc. Marinko Vidović.

Prvo predavanje na temu "Crkva u današnjem svijetu. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes i njezina poslijesaborska recepcija" održao je prof. dr. sc. Edmund Arens (Luzern). Istaknuo je kako je upravo ova Konstitucija za vrijeme Sabora bila jedan od najspornijih tekstova, a i danas se oko nje još "lome koplja". Svakako, prema Arensu, radi se o najvažnijem saborskom tekstu koji je "konstitutivan za Crkvu u ovome svijetu". U svome predavanju protumačio je najprije značenje riječi aggiornamento koja je ključna za razumijevanje Sabora. Slijedeći riječi pape Ivana XXIII. na otvorenju Sabora, prof. Arens objasnio je da aggiornamento znači "u suvremenim sukobima, pritiješnjenostima i naporima oko budućnosti čitati i tumačiti mjesto i značenje vjere i Crkve u suvremenom svijetu". Opisujući saborsko viđenje Crkve, Arens je istaknuo da je Crkva "svima otvorena, dijaloška zajednica" koja se "usmjeruje prema punini vjere u nadnarodnoj, međukulturnoj i međureligijskoj komunikaciji (...) usred prepolovljenoga svijeta, koji je razdijeljen u siromašne i bogate". Unutar takvoga svijeta, Crkva "poduzima 'prekodiranje' vjerske predaje", naglasio je prof. Arens. U nastavku predavanja opisao je neke važnije recepcijske smjerove Pastoralne konstitucije među teolozima i u crkvenom Učiteljstvu. U zaključka je iznio teze za "saborsku javnu Crkvu" koja bi se prema njegovom viđenju trebala isticati "kako svojim proročkim izazovima tako i svojim moralnim opcijama i intervencijama (...) u vitalizaciji društva", dok bi unutar sebe trebala razvijati "pravedne, demokratske, egalitarne strukture, koji omogućuju i jamče sudjelovanje svih vjernika u odlukama i zadatcima Crkve". Prvi dan Simpozija završio je raspravom koju je moderirao izv. prof. dr. sc. Mladen Parlov.

Drugoga dana program je trebao započeti prof. dr. sc. Salvador PiĂ©-Ninot (Rim, Barcelona), no zbog spriječenosti dolaska, njegovo predavanje "Učiteljski značaj II. vatikanskog sabora" izložio je dr. sc. Edvard Punda, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Splitu. Autor je svoj rad počeo riječima Pape Ivan XXIII. prilikom otvaranja Sabora koji je utvrdio da je potrebno da se "ovaj jasan i nepromjenjivi nauk, koji se mora vjerno poštivati, bude produbljen i predstavljen na način koji zadovoljava potrebe našeg vremena". Kroz predavanje iznesen je svojevrstan vodič za raspoznavanje katoličkog nauka Drugog vatikanskog sabora: "Crkva (LG), vođena riječju Božjom (DV), slavi Kristova otajstva (SC), za spas svijeta (GS)." Ovaj naslov završnog izvješća Sinode iz 1985. o II. vatikanskom saboru, služi kao vodič za predstavljanje osnovnih elemenata. "Katolički nauk" - četiriju koncilskih konstitucija čiji je jasan argument Crkva može se sažeti na sljedeći način: izbor za Crkvu zajedništva (LG), primat Božje Riječi u Crkvi (DV), središnjost liturgije i euharistije (SC), iskreni dijalog sa suvremenim svijetom (GS), što je u nastavku rada detaljno izloženo. Autor je smatrao potrebnim razlučiti i ključno ekleziološko pitanje Drugog vatikanskog sabora o hijerarhijskom zajedništvu. U zaključku je iznešeno da Drugi vatikanski koncil predstavlja "katolički nauk" Crkve, ali ne u argumentativnom obliku već u formi svjedočanstva.
Potom je o temi "Gaudium et spes: Pastoralnost na kušnji" govorio prof. dr. sc. Gilfredo Marengo (Rim). Upozorio je da se od konstitucije Gaudium et spes očekuje da bude nerazložno suvremena za našu sadašnjost koja se razlikuje od svijeta prije pedeset godina. To može dovesti, kazao je dr. Marengo, do najmanje dviju značajnih zabluda. Prva je da se ova koncilska konstitucija proučava isključivo kao objekt povijesnog istraživanja. Druga zabluda želi tekst istraživati tako da ga smješta u njegovo vrijeme te se u njemu traži potvrda za nesavladivi nedostatak "aktualnosti€ť, u smjeru zamišljanja što je konstitucija Gaudim et spes mogla/morala reći, a što u stvari nije rekla. Stoga je potrebno njeno ponovno čitanje. Naglasio je da je, u stvaranju svoje pastoralne konstitucije Drugi vatikanski izabrao da zauzme stav dijaloga i vrednovanja ljudskih suvremenih događaja, u uvjerenju da je takav izbor bio nužan za preporod života i poslanja Crkve. Osobito treba istaknuti ulogu koju su teolozi odigrali za vrijeme Sabora, pogotovo periti, koji su svojim intervencijama pratili rad saborskih otaca. Cjelokupan događaj Sabora može se nazvati djelom Duha Svetoga te stoga Sabor ima izrazitu karizmatsku dimenziju. U zaključku, prof. Marengo istaknuo je da se Gaudium et spes mora smatrati primjerom traženja i komunikacije metode crkvenog života.
Nakon rasprave koju je moderirao dr.sc. Domagoj Runje i kratke stanke, program je nastavljen predavanjem prof. dr. sc. Ante Crnčevića (Zagreb) na temu "Sacrosanctum concilium i liturgijska ekleziologija: liturgija između dostatnosti i potrebe trajne obnove". Na samom početku izlaganja dr. Crnčević je naglasio važnost konstitucije Sacrosanctum concilium jer u svome prvom broju sadrži preambulu cjelokupnog Sabora. Ukazao je na nužnost da treba razlikovati recepciju i odjek na Sabor. Recepcija je dublja, ona se odnosi na unutarnje usvajanje sadržaja, dok odjek ostaje na površinu i ne zalazi u bit. U tom smislu liturgijska obnova mogla je pružiti varljivu sliku recepcije, dok se u stvari ostajalo na razini pojavnosti. Prema Crnčeviću, temeljni pojam Konstitucije o liturgiji jest instauratio (za razliku od tridentinske liturgijske obnove koja je karakterizirana pojmom restauratio). U korijenu toga izraza nalazi se grčka riječ stauros (stup) koja upućuje na Krista u kojemu je uglavljeno sve stvorenje, kako to kaže Poslanice Efežanima. Iz ovoga kristocentričnoga pojma proizlaze druga načela konstitucije Sacrosanctum concilium. U zaključku, ne želeći ponavljati razne prosudbe o Sacrosanctum concilium, istaknuo je da recepcija Konstitucije ovisi o vlastitom poimanju Crkve i o mjestu koja ona želi dati liturgiji.
Jutarnji dio završio je raspravom nakon koje je uslijedila podnevna stanka, a Simpozij je, u poslijepodnevnim satima, nastavljen izlaganjem doc. dr. sc. Darka Tomaševića (Sarajevo) "Recepcija Svetoga pisma u nekim katehetskim priručnicima u usporedbi s jednim američkim iskustvom". Na samom početku ponovio je kako je Biblija središte vjerničkog života jer se radi o Božjoj riječi u riječi ljudskoj. Božji govor je uvijek suvremeni nov te je njegovo prenošenje drugima izazov. Biblija kroz poviijest nije nažalost uvijek bila u središtu poučavanja, no danas se uočava da Biblija nanovno postaje izvor kateheze. Napomenuo je i kako govor o Bogu mora biti prilagođen dobi primatelja, ali i poticati na djelovanje stoga ne smije biti samo "biblijski" nego i "moralni", jednako je bitno svjedočanstvo i život navjestitelja. Dr. Tomašević je iznio usporedbu četiri udžbenika za četvrti razred osnovne škole, koja su izdana prije i poslije Drugog vatikanskog koncila, među kojima je i katehetski udžbenik iz SAD-a. Na samom kraju, izneseni su poticaji i smjernice za daljnji rad kateheta.
U drugom dijelu simpozija "Recepcija Sabora u Crkvi u Hrvata", ove godine uvedena je jedna novina - rad u skupima za sve sudionike. U skupini Lumen gentium obrađene su teme: Sinodalnost Crkve i laici (prof. dr. sc. Nediljko A. Ančić), Ostvarenje Crkve kao zajednice u katehetskoj praksi (mr. sc. Josip Periš), Vjera u procjepu između osobnog i crkvenog (dr. sc. Edvard Punda), Opći poziv na svetost u Crkvi (LG 5) (izv. prof. dr. sc. Mladen Parlov), Ekumenizam, vjerska sloboda i sloboda u odgoju (izv. prof. dr. sc. Dušan Moro), Je li Crkva znak? O sakramentalnom razumijevanju Crkve u Lumen gentium (izv. prof. dr. sc. Anđelko Domazet). U skupini Sacrosanctum concilium: Liturgijsko slavlje: između mistike i zaborava otajstva. Osvrti na današnju liturgijsku praksu (izv. prof. dr. sc. Ante Crnčević), Djelatno i plodno sudjelovanje u liturgiji (SC, 11-12) (mr. sc. Domagoj Volarević), Red mise treba biti prerađen / Ordo Missae ita recognoscatur (SC, 47-58) (prof. dr. sc. Ante Mateljan).
Trećeg dana, posljednje predavanje održala je izv. prof. dr. sc. Valentina Mandarić (Zagreb), na temu "Odgoj u zrcalu saborske baštine". Kroz svoje izlaganje dr. Mandarić je stavila naglasak na pet bitnih područja. Prvo je razmotrila što je s odgojem i obrazovanjem u vrtlogu promjena u suvremenom društvu, potom je govorila o antropologiji kao temelju svakog odgoja, zatim koje su odgojne perspektive temeljnog dokumenta po pitanju odgoja Gravissimum educationis. U završnom dijelu analizirano je kako bi škola mogla biti mjesto dijaloga znanstvene kulture i religioznog mišljenja, a predavanje je završeno predstavljanjem odgojno - obrazovnih metoda u zrcalu saborske baštine. U zaključku je izneseno da sve vrednote koje se promiču čitajući dokumente i strategije Vijeća Europe, zapravo imaju kršćanski korijen.
Raspravu nakon predavanja moderirao je doc. dr. sc. Alojzije ÄŚondić, a potom je uslijedio rad u skupinama. U skupini "Dei Verbum" obrađene su teme: Dinamička i osobna koncepcija objave - recepciji otvoreni izričaji (prof. dr. sc. Marinko Vidović), Nova hermeneutika i Dei Verbum br. 12 (prof. dr. sc. Marijan Vugdelija), Odnos Staroga i Novoga zavjeta u službi recepcije (DV, 4-5) (mr. sc. Miljenko Odrljin), i Dei Verbum u KKC-u: Pisamski citati u službi recepcije (dr. sc. Domagoj Runje), a u skupini "Gaudium et spes": Društveni pastoral. Novost u crkvenomu radu (doc. dr. sc. Alojzije ÄŚondić), Mjesto i uloga vjerskog odgoja prema Gaudium et spes (mr. sc. Mihael Prović), Gaudium et spes - Moral braka i obitelji (doc. dr. sc. Ĺ imun Bilokapić), Znakovi vremena. Dinamična vizija svijeta (prof. dr. sc. Nikola Bižaca) te  Kairos u vjeronauku i katehezi (izv. prof. dr. sc. Jadranka Garmaz).
Pred sam kraj Simpozija predstavljena su izvješća o radu u skupinama, a prof. dr. sc. Nikola Bižaca moderirao je završnu raspravu. Simpozij je zaključio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Ante Mateljan koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i provedbi Simpozija. Istaknuo je da recepcija Drugoga vatikanskog sabora zapravo znači prepoznavanje autentičnosti evanđeoskog navještaja, zajedništva, značaja otajstava i konačno poziva na život po Kristu. "Iako Simpozij nosi naslov 'Recepcija Drugoga vatikanskog sabora', ovdje se više radilo o recepciji osobe Isusa Krista, kako je Crkva vjeruje, svjedoči, živi, navješta i prenosi kroz vrijeme", zaključio je dr. Mateljan i svima poželio da ono što su primili ponesu za sebe i podijele s drugima.