Teološki seminar „Hrvatske katoličke zajednice u Njemačkoj pred izazovima sadašnjega vremena“ upriličen je od 3. do 6. studenoga u zajednicama Esslingen, Filderstadt, Kirchheim i Nürtingen (biskupija Rottenburg-Stuttgart) u sklopu trajne formacije. Seminar je vodio prof. dr. sc. fra Stipe Nimac, OFM, umirovljeni profesor na KBF-u Sveučilišta u Splitu i duhovni asistent Splitsko-dubrovačkoga područnoga OFS-a.

Dr. Nimac je problematizirao, kontekstualizirao i aktualizirao funkcioniranje aktualnoga stanja i ukazao na perspektive Hrvata katolika u Crkvi i društvu u Njemačkoj danas. Prema statistikama Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Saveznoj Republici Njemačkoj početkom 2016. godine, ima oko 300.000 hrvatskih katolika, 95 hrvatskih katoličkih zajednica (misija) u kojima djeluje 90 svećenika, 3 đakona, 51 pastoralni suradnik/-ca i 45 tajnica, kazao je dr. Nimac. Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj ustanova je tajništva Njemačke biskupske konferencije, odjela Crkva u svijetu i migracija. Središnjica tajništva je u Bonnu. Odjel Crkva u svijetu i migracija usko surađuje s Hrvatskim dušobrižničkim uredom, ponajprije pri raspoređivanju svećenika i pastoralnih suradnika/-ca u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama diljem Njemačke. Ured je u redovitim kontaktima i s Vijećem Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, kao i s nacionalnim ravnateljem za Hrvatsku inozemnu pastvu u Zagrebu.

Dakle, Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj je ured triju biskupskih konferencija (Njemačka biskupska konferencija, Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine) koji je odgovoran za komunikaciju među tim biskupskim konferencijama, za upravne poslove i koordinaciju pastoralnoga rada u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Ured je ujedno sjedište delegata za hrvatsko dušobrižništvo u Njemačkoj, naveo je dr. Nimac te dodao: Isti ured, uz razne oblike pastoralne djelatnosti, organizira također seminare i tečajeve trajne formacije na regionalnoj i saveznoj razini. U svojemu je izlaganju dotaknuo aktualno stanje hrvatskih katoličkih zajednica na području Njemačke kao i na području biskupije Rottenburg-Stuttgart ukazujući na dokumente i pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije („Eine Kirche in vielen Sprachen und Völkern. Leitlinien für die Seelsorge an Katholiken anderer Muttersprache“, 2003. i „Gemeinsam Kirche sein“, 2015.)  kao i na pastoralne smjernice mjesne Crkve biskupije Rottenburg-Stuttgart („Richtlinien für die Pastoral in Katholiken anderer Muttersprache in den Seelsorgeeinheiten der Diözese Rottenburg-Stuttgart“ (2005., iste ažurirane 2008.).

Naveo je nekoliko osobitosti migracijskih etapa hrvatskih ljudi u Njemačku: prva etapa uslijedila je neposredno nakon Drugoga svjetskog rata (uglavnom politički progonjene osobe); druga etapa dogodila se 60-ih godina 20. Stoljeća (ekonomski razlozi: „Gastarbeiteri“ – radna snaga za obnovu Njemačke); treća etapa, tzv. izbjeglička i prognanička, tijekom i poslije Domovinskoga rata u Hrvatskoj te rata u Bosni i Hercegovini; četvrta etapa, migracijski val u Njemačku nakon 1. srpnja 2013., kada je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije. Dr. Nimac je naglasio da se fenomen migracija – bile one mehaničke ili prirodne – treba sagledavati ne samo sa sociološkoga, političkog i ekonomskog nego, također, s teološkoga motrišta. S teološkoga vidika migracije ne treba gledati negativno. Nažalost, kod hrvatskih migranata u Njemačkoj migrantsku zbilju većinom se sagledava negativno.

Teološki gledano, ističe dr. Nimac, migrantima treba isticati njihovo ljudsko i kršćansko dostojanstvo koje im je darovano na krštenju. Oni trebaju sebe otkriti kao subjekte u njemačkoj Crkvi i u njemačkome društvu te sami biti evangelizirani kako bi mogli i oni druge evangelizirati. U svezi s tim naveo je i pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije i mjesne Crkve, biskupije Rottenburg-Stuttgart koje odgovorno promišljaju o društvenoj i crkvenoj integraciji jer su oni iz zemlje iseljenja kao i oni u zemlji useljenja potrebni uzajamne pomoći i razumijevanja prema kršćanskim načelima. U tom svjetlu i Katolička Crkva u Njemačkoj kao i Crkva u Hrvatskoj i BiH u svojim pastoralnim smjernicama ističu i potiču primjereniju pastoralnu djelatnost prema kontekstu vremena i prostora samih naslovnika, tj. konkretno migranata iz Hrvatske te BiH. Dr. Nimac inzistira na potrebi posebnoga pastorala migranata koji ima svoj specifikum i koji bi računao na novi preustroj pastorala migranata. U mnogim biskupijama u Njemačkoj dolazi do prestrukturiranja pastorala i stvaranja novih pastoralnih jedinica. Katolička Crkva u Njemačkoj čini važne napore kako bi pronašla nove integrativne oblike pastoralnoga djelovanja, gdje će migrant ili član drugoga materinskog jezika biti subjekt i imati prikladno mjesto u pastoralu. U toj je Crkvi puno govora o pastoralnom prostoru, o dušobrižničkim jedinicama, o savezu župa i Citypastoralu, te o kooperarativnom i zajedničkom pastoralnom radu na svim razinama. O tim izazovima pozvani su promišljati, također, hrvatski dušobrižnici i njihovi pastoralni suradnici. S tim u svezi nasušna je potreba suradnje zajednica drugih materinskih jezika i mjesnih katolika – kako naglašavaju pastoralne smjernice Njemačke biskupske konferencije (i mjesna Crkva, biskupija Rottenburg-Stuttgart) – kako bi se naviještanje Radosne vijesti danas vidljivije očitovalo i svjedočilo.

Potom je dr. Nimac održao predavanja o temama: „Sveto pismo u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“ i „Liturgijska godina u životu hrvatskoga iseljenika u Njemačkoj“. Zaključio je kazavši: „Sveto pismo i liturgijsku godinu ne smijemo pretpostaviti ničemu. Oni, uz Katekizam, najučinkovitije oblikuju i odgajaju hrvatskoga čovjeka doseljenika u Njemačkoj. Stoga je nasušno potrebno da, kako dušobrižnici tako i pastoralni suradnici te ostali dio Božjeg naroda, osobno i zajednički te uzajamno uzmemo ove sadržaje kao prioritetne za cjeloživotno učenje te za odgoj i obrazovanje u vjeri.“