U crkvi Sv. Frane u Splitu u utorak 8. studenoga predstavljena je knjiga fra Nikole Mate Roščića, OFMConv. „U središtu Isus Krist" s podnaslovom „Rukovet (ne)običnih vjeropouka". Knjigu u kojoj autor u 23 teološko-literarna ogleda iznosi svoj pogled, svoju vjeru, svoju zauzetost u življenju i naviještanju Isusa Krista objavila je Matica hrvatska ogranak Imotski.

Predstavljajući strukturu knjige, fra Ljudevit Maračić, OFMConv. je ukazao na literarne naglaske jer književnost čini sastavnicu mnogih Roščićevih djela, pa i ovoga. Bolji poznavatelji njegova literarnog rada složit će se da njegovo stvaralaštvo obuhvaća nekoliko tematskih i literarnih područja: ima kod njega i poetsko-lirskih radova (San na kamenu, Hrvatski križni put), ima i povijesno-franjevačkih istraživanja (Povijest Provincije s talijanskim prijevodom, opisi splitskog i šibenskog samostana, dolazak sv. Frane na naše obale), ali mi se čini da su najzapaženija ostvarenja ona koja zadiru na aktualno stanje Crkve i njezinog okružja, gdje Roščićev dar oštroumnog zapažanja dolazi do posebnog izražaja (Nismo šutjeli, Bez kruha ne možemo, Revolucije razaraju Krista, da spomenem samo najupadnije, uz onu zaista neobičnog naslova Apologia asinaria, u pohvalu najboljem tovaru svih vremena, koji je baš zahvaljujući tom djelu imao čast stupiti i u TV-studio Hrvatske televizije). Čini mi se da u ovu skupinu oštroumnih, apologetskih a ponegdje i polemičkih uradaka, valja smjestiti i djelo koje predstavljamo, rekao je uvodno fra Maračić.

U literarnoj formi teoloških ogleda autor predstavlja svoje duboko uvjerenje i čvrsto osvjedočenje životnoga gesla koje od naslova knjige do zadnjeg eseja u središtu ima lik i nauk Isusa Krista. Autor je čak u tu svrhu pripremio i prilagodio poznati kristovski monogram četveropleta, koji se kao okvir za određeni sadržaj ponavlja u svakom poglavlju, što svojom zornošću zasigurno odmah privlači pažnju čitatelja.

Ta piščeva izvornost jamačno nije jedina novost koja opečaćuje ukoričeni sadržaj „(ne)običnih vjeropouka", svojevrsnih kateheza koje bi mogle i trebale zainteresirati ne samo onoga koji se po službi posvetio prenošenju katoličke vjere mlađim naraštajima. Ima u tom „rukovetu" i mnogo drugih istinskih novosti koje mogu i trebaju privući pozornost svih onih koji dobronamjerno pristupaju listanju i čitanju te zanimljive i nadasve vrijedne zbirke ogleda povezanih čvrstim vezom kristocentričnih tema, kao što je opet, na prvi pogled i jako upadno korištenje četveropletnih razdjelnica koje zorno presijecaju sadržaj svakog ogleda.

Na tragu franjevačke intelektualne baštine, autor istaknuto mjesto u svojim razmišljanjima ostavlja marijanskim i mariološkim naglascima vlastitim na poseban način franjevačkoj teološkoj školi, pa u dva ogleda na vrlo pristupačan i nimalo suhoparan način ulazi u srž ovih odnosa s kristocentralnim opredjeljenjem cjelokupnoga djela. Maračić je upozorio kako ovo djelo ne predstavlja cjeloviti i strogo omeđeni dogmatski sustav istina o Isusu Kristu, već samo rukovet (ne)običnih vjeropouka (autorov podnaslov), pa ga ne možemo definirati kao uradak sustavne dogmatske teologije, koja je u mladim danima posebno privlačila mladog teologa Roščića, već mnogo više kao zbirku uspjelih kateheza iskusnog vjeroučitelja Roščića, koje bi mogle i trebale koristiti i ostalim učiteljima vjere, ali i svim vjernicima u prepoznavanju, buđenju i življenju svoje vjere, nade i ljubavi prema Kristu.

Dr. Ante Mateljan i dr. Mladen Parlov s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu su svaki sa svoje strane osvijetlili određene teološke naglaske ovog djela, koje doduše ne predstavlja sustavnu teologiju ni cjelovitu teološku misao o Isusu Kristu, nego samo pojedine vidike, pa se zato možda može čitati i na preskoke, s mnogo žara, pažnje i zanimanja.

Tako se Mateljan zadržao na porukama iz prvoga dijela knjige, koji više sadrži biblijske naglaske kristocentralne teologije, dok je Parlov ukazao na poruke iz drugog dijela knjige, gdje autor prividno izlazi iz zadanog okvira, te raspravlja o marijansko-mariološkim poveznicama, bavi se iznošenjem franjevačkog iskustva u kojemu kristocentrizam predstavlja uvjet bez kojega se ono ne može shvatiti. I tako u još nekim ogledima, koji svi zajedno, opet čine skladan okvir u kojemu je središnji lik Isus Krist.

Na kraju predstavljanja okupljenom mnoštvu obratio se sam autor, fra Nikola M. Roščić, istaknuvši da je to djelo njegova svojevrsna oporuka, koju je namjeravao dovršiti i ispisati pred godinu dana, kad je proslavio zlatni misnički jubilej. „Izražaj je onih misli koje ga zaokupljaju i progone još od studentskih dana u Zagrebu, Rimu i Beču. Knjiga ne predstavlja cjelokupni nauk o Isusu Kristu, nije snop (mnoštvo požnjevenih vlati) već rukovet (kitica nabranog cvijeća), namijenjena je prvotno onima koji su usmjereni na vjerski odgoj, a dobro može doći i svim ostalim vjernicima."