Brojni vjernici i hodočasnici i ove su se godine okupili u Gospinom prasvetištu uz solinski Jadro  na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji za njezin zagovor te molili za svoje najmilije. Svečani ophod oko svetišta s Gospinim kipom i središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, solinskim župnikom don Rankom Vidovićem i ostalim svećenicima.

„Gospa od otoka je naše hrvatsko prasvetište. Poput Izraela, koji je prijelazom preko rijeke Jordana ušao u Obećanu zemlju, i hrvatski narod je preko vode naše rijeke Jadra i snagom Duha Svetoga došao u svoju zemlju obećanja. Po krštenju sklopili smo svoj krsni savez vjernosti Bogu, postali učenici Kristova evanđelja u školi Katoličke Crkve i ušli u zajedništvo europske kulture i civilizacije. Iz krsnog saveza s Bogom rađala se naša nacionalna i vjernička svijest“, kazao je nadbiskup Barišić na početku svoje homilije podsjetivši tisuće okupljenih vjernika na važnost solinskog svetog tla koji je za Hrvate koljevka i krstonica, ali i na neraskidivu vezu Gospe i našeg naroda spomenuvši kako je upravo na Gospinu otoku podignuta prva crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Nadodao je da su kršćanske vrednote duboko obilježile našu kulturu i umjetnost, tradiciju i duhovnost te da je Crkva, kao učenica i učiteljica, u svojoj odgojno-obrazovnoj ulozi, začetnik pismenosti, škola i sveučilišta. Kako se uz svetkovinu Male Gospe veže i početak nove školske i vjeronaučne godine, nadbiskup je kazao kako je lijepo vidjeti djecu i mlade koji su znak optimizma i nade te da nam škola sa svojim odgojem i obrazovanjem pomaže razvijati talente koje nam je Gospodin darovao, kako bismo rasli u znanju i mudrosti, unaprijedili tehnički-znanstveno, gospodarski-kulturno, moralno-duhovno život osobe, obitelji, društva i svijeta. Nadbiskup je istaknuo da smo kao vjernici pozvani živjeti, svjedočiti i izgrađivati svoju Domovinu u kršćanskom duhu kako bi naš narod i društvo bili trajno prepoznatljivi po kršćanskom humanizmu i poštenju, vrednoti čija hrvatska riječ svoj izvor i sadržaj ima upravo u Riječi Božjoj, u Svetom Pismu.

Govoreći o 'ora et labora', radu i molitvi kao nerazdvojnim dimenzijama koje su nužne za sklad i cjelovitost osobnog i društvenog života, nadbiskup je naglasio da je čovjek slika Božja te da je Bog  prvi radnik, a čovjek je njegov su-radnik. Pojasnio je da rad nije kazna, već način i put posvećenja čovjeka te da gubitak radnih mjesta znači ne samo socijalni poremećaj u društvu, gubitak sredstava za život obitelji, nego i poniženje dostojanstva osobe i javno priznanje da je netko suvišan. „Domovina je lijepa ako je i radom posvećena. Je li Hrvatska danas po radu i radnom mjestu lijepa - sveta ili poganska? Poganska je ako nas nije briga za radna mjesta, za nezaposlene među kojima su toliki mladi. Ali isto tako, poganska može biti ako smo sluge idola tržišta, profita, ovisnici konzumizma. Što smo: kršćani ili pogani? Hoće li naraštaji koji danas započinju novu školsku i vjeronaučnu godinu, a kojima smo mi učitelji, po našem obrazovanju i odgoju učiniti Hrvatsku svetom – lijepom, ili neopoganskom zemljom?“, upitao je te kazao da odgovor na ovo pitanje uvelike ovisi o vjernosti Bogu - našem krsnom savezu, koji se kroz molitvu živi svakodnevno, a tjedno na slavlju svete mise obnavlja. Upravo u nedjeljnom euharistijskom slavlju nadbiskup vidi najbolji lijek i terapiju protiv rastućeg individualizma i sebičnosti, stoga je istaknuo da je od bitne važnosti sačuvati neradnu nedjelju jer iz neradne i slavljeničke nedjelje izvire smisao ljudskog života, vremena, i svega stvorenoga. „Nedjelja nam govori istinu o čovjeku i njegovu radu. Nije čovjek zbog rada, već je rad zbog čovjeka. Ako se rad udalji od saveza s Bogom i cilj mu postane samo profit, takav pristup radu ugrožava ne samo gospodarski – materijalno, nego i duhovno-moralno, osobu, obitelj i društvo. Nedjelja nije samo vrijeme slavlja, nego također, i to prije svega, nedjelja je slavlje vremena - smisla vremena. Naš je život određen prostorom i vremenom. Prostor može biti ekološki zagađen, ali isto tako i vrijeme može biti zagađeno i ugroženo. Vrijeme opasno zagađuje prije svega rad nedjeljom. Stoga, za budućnost čovjeka i društva važno je uspostaviti harmoničan odnos, ne samo s okolišem – prostorom, nego i sa vremenom, bitnim dimenzijama ljudske egzistencije. Drago nam je što se budi ekološka svijest za čistoćom prostora, a zašto zagađujemo vrijeme – nedjelju?“

Pred kraj homilije nadbiskup je naglasio da je obitelj temelj, osnova, središnja stanica škole i društva. Roditeljima je poručio da su oni najvažniji učitelji svojoj djeci. “Uza sve materijalne poteškoće, pitate se: isplati li se, i može li se danas odgajati? Djeca su danas više drugih, nego vaša. Itekako ima koristi od onoga što vi sijete, u odgoju vaše djece, premda to odmah nije vidljivo. Samo ono što se sije, uči i svjedoči s ljubavlju, to ima korijen, niče i raste, plod donosi, ostaje. Ljubav oca i majke je duboka i trajna. Samo ako ste ovakvi učitelji svojoj djeci imate pravo to zahtijevati od drugih koji ih uče“. Pozvao je roditelje, učitelje, nastavnike i profesore da svjedoče i predaju novim generacijama kulturno-vjerske i duhovno-moralne vrednote kako ne bi svoje nasljednike ostavili bez nasljeđa ljudskih i kršćanskih vrednota. Nadbiskup je homiliju zaključio molitvom: „Mala Gospe, dok radosno slavimo Tvoj rođendan, i početak nove školske i vjeronaučne godine, pomozi nam Majko, da svi mi rastemo u školi evanđelja. Daj da naši programi i reforme doprinesu boljem i kvalitetnijem obrazovanju naše djece i mladih. Da u duhu vjernosti Savezu usklađujemo lokalno i nacionalno sa svjetskim i globalnim, tradiciju sa suvremenošću, kratkoročno s dugoročnim, konkurenciju i natjecateljski duh sa solidarnošću, ubrzani rast znanstveno-tehnologijskog znanja s ljudskošću, a iznad svega, materijalno s duhovnim. Gospe od otoka, neka Savez vjernosti Bogu, i ljubav prema čovjeku, bude prepoznatljiv u svim školskim planovima i programima domovine nam Hrvatske“.

Na samom kraju misnog slavlja vjernicima se obratio i solinski župnik don Ranko Vidović koji je zahvalio nadbiskupu što je predvodio slavlje i uputio riječi usmjerenja i ohrabrenja, svim svećenicima, posebno onima koju su tokom cijelog jutra ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pridonijeli slavlju rođenja Blažene Djevice Marije. Svima je čestito blagdan rođenja Majke Marije, a Solinjanima i Dan grada. Euharistijsko slavlje koje je zajedno s procesijom prigodnim riječima animirao don Ante Mateljan, završilo je himnom Lijepoj našoj i pjesmom Gospi 'Zdravo Djevo'. Na misi su se okupili i solinski gradonačelnik Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja, Andro Krstulović Opara izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske, brojni (grado)načelnici, predstavnici političkih stranaka, crkvenih i društvenih ustanova,  predstavnici policije, vojske i mornarice te javni kulturni djelatnici. Pjevanje je predvodio mješoviti zbor Kraljice Jelene sastavljen od crkvenih zborova iz Solina, Vranjica, Mravinaca, Kučina, Klisa i splitskog Velog Varoša, pod ravnanjem prof. Mirka Jankova, a uz orguljašku pratnju s. Arsenije Vidović.

Poslijepodne, euharistijsko slavlje uz blagoslov djece i bolesnika predvodio je don Mladen Parlov. Proslava je završila svečanim misnim slavljem koje je također predvodio nadbiskup Barišić, a propovijedao je generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. „Izvor našega blagoslova je u suradnji s Bogom, a suradnja s Bogom je ipak nešto drugačija od one suradnje o kojoj mi danas, zagađeni isključivo ekonomskom računicom, znamo i svjedočimo. Suradnja s Bogom se temelji na ljubavi, a ne na interesu. I plod te suradnje jest blagoslov, a ne tzv. blagostanje. Kao najljepši uzor suradnje s Bogom, na nebu sjaji Blažena Djevica Marija. Čitav je njen život bio obilježen suradnjom s Bogom, prihvaćanjem Njegove volje i povjerenjem u Njegovu vlast. To sve skupa je sveta zadaća svih nas vjernika. Za tu je zadaću Djevicu Mariju Bog predodredio i pozvao, te ju je suobličio slici Sina i na kraju proslavio“, istaknuo je mons. Vidović te pojasnio kako svatko od nas mora za svoga zemaljskog života odabrati svoj put, odrediti smjer i sredstvo putovanja. Put je Isus Krist koji određuje i smjer, a sredstvo je ljubav. „Bog je ljubav! Ljubav je darivanje! Suprotno od ljubavi je posjedovanje, kako kaže asiški siromašak sv. Frane. No u našem vremenu, neki zli moćnici, kroz svakodnevno i agresivno medijsko žutilo koje ostavlja crnilo kako na prstima tako i na duši, žele nametnuti neki krivi koncept ljubavi koji nije u skladu s božanskim. Želi nam se nametnuti ljubav koja ne poznaje darivanje do umiranja kao vrhunca ljubavi. Nudi nam se i prodaje svjetlo bez Božjeg sjaja“.

Osvrćući se na evanđelje dana, koje donosi rodoslovlje Isusa Krista, propovjednik je naglasio da nam ono pokazuje da nije potrebno biti savršen da bi ušao u povijest spasenja, već je dovoljno biti ponizan i povjerovati. Prisjećajući se nekih važnih povijesnih događaja čije jubileje kao narod i danas slavimo kazao je da smo „po rođenju pripadnici svoga naroda, a po krštenju članovi Crkve. Narod smo slavne povijesti. Ta povijest je slavna jer su naši preci slijedili Mariju – našu istinsku zvijezdu vodilju. U teškoćama njoj smo se zavjetovali moleći od nje zagovor. Pod njezinim smo plaštem imali moćnu zaštitu. Odatle tolika svetišta, crkve i kapele podignuti njoj u čast; otud brojni kipovi, slike i ikone; otud mnogobrojni zavjetni darovi“. Spominjući prošlost mons. Vidović izrazio je zabrinutost za budućnost našeg naroda koji demografski izumire zbog toga što je netko minirao temelje naravnog zakona, Crkve i društva – obitelj. „Kao što je u Božjem planu spasenja jedna žena – Blažena Djevica Marija imala posebno mjesto, isto tako, u Božjem planu svaka žena ima posebno mjesto u obitelji i društvu. Nažalost sve više postoji neka čudna tendencija koja ponižava žene. Ta tendencija, pod krinkom borbe za prava, oduzima ženama taj najčasniji naslov - majka te je naziva „kvotom“. Tako se sve češće govori o kvoti žena u Saboru i politici, o kvoti žena u javnim službama i ustanovama“. Pozvao je i sve one koji donose zakone i koji vode državu da preispitaju svoj stav, svoje djelovanje i svoj odnos prema obitelji i prema ženama.

Za proslavu blagdana i Dana grada Solina, Solinjani su se pripremali trodnevicom koju su predvodili don Jozo Gojsalić i don Ante Čotić.