Svoj redoviti godišnji molitveni susret crkvene udruge, pokreti i zajednice iz Splitsko-makarske nadbiskupije i ove su godine imali na uočnicu svetkovine Duhova, u subotu 26. svibnja u splitskoj katedrali sv. Dujma. Duhovsko bdijenje, odnosno euharistijsko slavlje i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika, a pjevanje je predvodio prigodni komorni zbor. "Kao što su se na Duhove učenici okupili oko Isusove majke Marije, tako smo i mi danas okupili u našoj majci, crkvi svih crkava, u našoj katedrali koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Molimo danas za našu Crkvu, za naš narod i naše obitelji. Molimo Gospodina da nam pošalje Duha Svetoga i da nas očuva u zajedništvu, međusobno i s božanskom ljubavi", kazao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić.

U svojoj je u homiliji govorio o identitetu, pozivu i poslanju vjernika, o djelovanju Duha Svetoga u osobnoj izgradnji, izgradnji Crkve i cijeloga društva. Sve stvorenje nosi pečat Duha Svetoga, sve uzdiše i diše jer je plod stvarateljskoga Božjega plana. Duh Sveti stvara sklad, formu i život, koji je najveći Božji dar. Bog je udahnuo svoj životvorni dah čovjeku, koji se onda ne može u cijelosti ostvariti ako nije trajno povezan sa svojim izvorom života, sa Životvorcem. A danas se sve više događa, upozorio je nadbiskup, da čovjek ne priznaje, niječe svoj izvor i kida svoju povezanost s njim, s Bogom jer misli da će tako više biti autonoman. No događa se sasvim suprotno, postaje sve više zarobljen i neslobodan. U tom je svjetlu nadbiskup istaknuo da se čudo ponovnog povezivanja s izvorom života događa u sakramentima ispovijedi i euharistije, u riječi Božjoj, molitvi, zajedništvu i svjedočenju. A za to nam je potreban Duh Sveti. "On čini od roba slobodnoga, od sluge sina, stvara nove odnose i govor koji će svatko razumjeti - govor ljubavi. On je Božja ljubav, koja nas podiže i usmjerava, nadahnjuje da možemo duhovski gledati i razmišljati", naglasio je nadbiskup Barišić dodavši da kao što je čovjeka složenoga od brojnih organa i stanica nemoguće shvatiti bez temeljnog principa koji sve to usklađuje i povezuje, tako je i Crkvu nemoguće shvatiti bez Duha Svetoga. "Što su sveci, crkvene zajednice, udruge, putovi i pokreti nego plod Duha Svetoga, koji čini jedinstvo u različitosti. Euharistija bi bez njega bila samo sjećanje na prošlost i povijest, arheologija. Čitanje Božje riječi bilo bi bez Duha Svetoga čitanje raznih povijesnih izvještaja, arhiva. On u životu Crkve čini ono što je učinio u životu BDM, utjelovljuje Božju riječ." U tom je surječju zaželio da ta ljubav, koja je rodila Crkvu na Duhove, bude prisutna u srcima onih koji su članovi te iste Crkve, da ih očisti od grijeha, da ražari u njihovim srcima želju za traženjem i ljubljenjem istine te tako obnovi lice zemlje. Euharistijsko slavlje i molitva zahvale završila je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.