Župa sv. Franje Asiškog - Imotskiimotski sv frane

Adresa: Fra S. Vrlića 21, 21260 Imotski
Telefon: (021) 841-178; fax. 671-071

Web-stranica župe: Samostan i župa sv. Franje Asiškog - Imotski

Facebook stranica župe: Samostan i župa Imotski

Župnik: fra Kristian Stipanović, dekan
Župni vikar: fra Zoran Kutleša, fra Radoslav Tolić

Raspored sv. misa

Nedjeljom
Crkva sv. Josipa - Glavina Donja - u 9.00 sati.
Župna crkva sv. Frane - u 7.00, 9.00, 11.00 i u 18.00 sati.
Od ljetnog računanja vremena pa do 3. listopada večernja misa je u 19.00 sati.

Radnim danom
Župna crkva sv. Frane - u 6.30 i u 18.00 odnosno 19.00 sati.
U Došašću je zornica u 6.00 sati.

Povijest


Današnja župa Imotski obuhvaća grad i okolna sela: Glavinu Donju, Glavinu Gornju i Medvidovića Dragu. Područje današnje župe bilo je gusto naseljeno i u prapovijesnom razdoblju, što potvrđuje mnoštvo gomila razasutih po Glavini Gornjoj u zaleđu grada, kao i jedna ilirska gradina iznad Ćerlukinih kuća.

Doseljeni Hrvati u 7. stoljeću na ovom području formiraju svoju društveno upravnu zajednicu, koju polovicom 10. stoljeća car Konstantin Porfirogenet naziva Župa Imota. To je ujedno i prvi spomen Imotskog u povijesnim dokumentima. Već u to vrijeme na klisuri Modrog jezera sagrađena je utvrda, koja je tijekom vremena povećavana, a danas je obnovljena i konzervirana. S južne strane Tvrđave 1997. godine podignut je spomenik hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, rad ak. kipara Krune Bošnjaka. Imotski je pao u turske ruke najkasnije 1493. godine i pod njihovom je vlašću ostao sve do 2. kolovoza 1717. godine.

Imotski i njegovu okolicu u najstarije vrijeme pastorizirali su benediktinci iz obližnjeg samostana  na izvoru rijeke Vrljike. Njihovim nestankom taj su samostan polovicom 14.  dtoljeća preuzeli franjevci. Kad su Turci osvojili Imotsku krajinu, samostan je srušen. Tada su franjevci bili prisiljeni tražiti novo sklonište. Tako su 1562. godine imali crkvu i kuću na Kamenmostu. Radi svoje veće sigurnosti u ondašnjim nesigurnim prilikama franjevci su se oko 1600. godine nastanili na otočiću u Prološkom blatu. Godine 1715. napustili su svoj samostan na tom otočiću i došli u Omiš i nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka 2. kolovoza 1717. vratili su se i nastanili ne više na otočiću u Prološkom blatu, nego u Imotskom. U tursko vrijeme u samom Imotskom je bilo malo katolika i mjesto je pripadalo pod veliku župu Goricu, koja je tada obuhvaćala Imotski, Vinjane Donje, Goricu, Grude i Posušje. Turci su imotsku tvrđavu znatno povećali i u njoj su stalno držali vojnu posadu. Čim je Imotski  oslobođen od Turaka  u Tvrđavu se uselila mletačka vojska i već je sljedećega dana 3. kolovoza 1717. godine biskup Nikola Bijanković osnovao vojničku župu s posebnim svećenikom, koji je stanovao u Tvrđavi. Prvi župnik bio je fra Stjepan Vrljić. Župa je ugašena 1816. godine, kada je nestalo i stalne vojne posade jer više nije prijetila turska opasnost.

Samo nekoliko dana poslije oslobođenja Imotskoga biskup Bijanković osnovao je imotsku župu sv. Franje Asiškoga. Bilo je to 11. kolovoza 1717. godine. Ova se župa odnosila na grad i obližnja sela. Mletačka je uprava nastojala da se grad i okolica nastane novim stanovnicima da bi tako granica prema tadašnjoj Turskoj bila što sigurnija. Imotski je postao političko i upravno središte mletačke uprave. Župa je bila povjerena franjevcima i oni su nastojali što prije podignuti samostan i crkvu. Crkvu su počeli graditi 1727. i završili je 1736. godine, a već 1738. godine podignut je i samostan u kojemu je stanovao župnik sa svojim pomoćnicima i u njemu je stalno bio župni ured. Taj je samostan postao vjersko i kulturno središte cijele krajine. Godine 1908. u Imotski su došle redovnice Školske sestre trećega reda sv. Franje, koje su u gradu razvile vrlo živu djelatnost, a poslije Drugog svjetskog rata vode u župi crkveno pjevanje i pomažu u držanju vjerske pouke.  

Matične knjige R, V i U od 1742. do 1816., te knjige R od 1731. do 1761., 1773. do 1825, 1825. do 1831, 1848. do 1859. nalaze se u DAZ. U MU Imotski nalaze se knjige R od 1859. do 1947. godine. Knjige V od 1731. do 1857., tri sveska, nedostaje razdoblje od 1825. do 1829, nalaze se u DAZ. Knjige V od 1858. do 1947. nalaze se u MU Imotski. Knjige U od 1731. do 1851., tri sveska, nalaze se u DAZ, a od 1888. do 1947., četiri sveska, nalaze se u MU Imotski. Nepotpuna godišta parica R, V i U od 1819. do 1940. nalaze se u NAS.  Stanja duša od 1741. do 1757., 1792. do 1811. i 1835. do 1841. nalaze se u DAZ.

U franjevačkom samostanu u Imotskom od godine 1897. nalazi se muzejska zbirka, koja ima ne samo lokalno nego i regionalno značenje, a utemeljio je fra Ivan Tonković. Zbirka je 1962. godine, zauzetošću fra Vjeke Vrčića obogaćena novim izlošcima, stručno postavljena i otvorena javnosti. Smještena je u kriptu samostanske crkve. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu godine 1963. zbirku je stavio pod državnu zaštitu i proglasio spomenikom kulture.  
U Glavini Donjoj, kao i u nekim drugim selima, ima nešto pravoslavaca koji su se naseli poslije oslobođenja od Turaka. Oni imaju svoju župnu crkvu Velike Gospe.

U imotskoj župi počeo je izlaziti 1979. godine list imotskih župa Grad na Gori.

Župa je 1938. godine imala 2.340 stanovnika, a 2001. godine u gradu i prigradskim naseljima Glavini Donjoj i Glavini Gornjoj bilo ih je 6.234.

Crkve

imotski sv frane1. Župna crkva Svetog Franje Asiškoga je samostanska crkva, koja se počela graditi 1863., završena je 1881. i posvećena 1904. godine. Sagrađena je u neoromaničkom stilu, prema nacrtu Francesca da Vicenza, franjevačkog brata laika iz Venecije. Crkva je monumentalna građevina s tri lađe. Na pročelju su troja vrata. Iznad glavnih vrata je križ, a iznad križa je velika osmerokraka rozeta. I na vrhu zabata je križ. Svetište je povišeno, a u apsidi je je redovnički kor. Crkva ima pet oltara. Veliki oltar je od bijelog mramora, podignut je 1902. godine, rad Artura Ferraronia u Bilinićevoj radionici u Splitu. Na oltaru je svetohranište iznad kojega tri anđela drže postolje za pokaznicu ili križ. Godine 1976. ispred oltara je učinjena nova oltarna menza prema puku, postavljena na mramorne stupove od prijašnje ograde koja je dijelila svetište od lađe. U crkvenoj lađi su četiri oltara. Mramorni oltar Gospe od Zdravlja, Bilinićev rad. Na njemu je Gospina slika u srebrenom okviru. Sliku je nabavio u Veneciji fra Filip Grabovac 1738. godine, a kopija je slike Gospe od Zdravlja u poznatoj Gospinoj crkvi u Veneciji.Nasuprot Gospinu oltaru je oltar sv. Franje Asiškoga sa Svečevom slikom kako grli Isusa na križu, kopija Murillove slike. U lađi su još oltari od raznobojnog mramora: sv. Paškala, s kipom iz stare crkve nabavljenim 1785. godine, i sv. Ante, također, s kipom iz stare crkve. Slike Križnog puta i propovjedaonica su iz Tirola. Godine 1958.  pri dnu crkve napravljena je špilja Gospe Lurdske. Orgulje su nabavljene 1907. godine, rad tvrtke Rieger u Češkoj. Pjevalište je 1978. godine povećano, a vrata su dobila vjetrobran. U prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga 1982. godine crkvu je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja temeljito obnovila. Godine 1988., kada se slavila 250. obljetnica osnutka samostana, trg ispred crkve samostan je popločao kamenim pločama i 1990. godine postavio brončani spomenik graditelja prvog samostana fra Stjepana Vrljića. Na deset crkvenih prozora 1995. godine postavljeni su vitraji s likovima hrvatskih svetaca, blaženika i slugu Božjih, koje je izradio ak. slikar Josip Botteri Dini. Zvonik na jedan kat podignut je 1847. godine uz staru crkvu. Na zvonik je stavljen sat 1850. godine. Za župnikovanja fra Ante Babića 1999. godine zvonik je podignut još za jedan kat i u cijelosti je obnovljen.   

Treba naglasiti da je prije današnje crkve bila stara, manja crkva, podignuta 1736. godine. Ona je srušena prigodom gradnje današnje crkve 1861. godine.  

imotski gospa od andjela topana2. Crkva Gospe od Anđela nalazi se u donjem dijelu Tvrđave. Podignuta je odmah nakon oslobođenja od Turaka 1717. godine. Crkva je od samog početka bila jedina crkva u mjestu i služila je za obje imotske župe. Nije jasno je li to bila turska džamija ili nije. Po njezinom obliku prije se može reći da je sagrađena kao crkva. Godine 1997., za župnikovanja fra Vinka Prlića, crkva je obnovljena, uređena je unutrašnjost i postavljen novi oltar, klupe i vitraj Gospe od Anđela. Oltar je izradio ak. kipar Vene Jerković. U crkvi se osobito časti Gospina slika, koja je nabavljena odmah poslije oslobođenja od Turaka. Slikar je nepoznat, a slika je naslikana uljem na drvu.  

imotski glavina donja sv josip3. Crkva Svetog Josipa sagrađena je 1991. godine u Glavini Donjoj, za župnikovanja fra Ante Madunića. Posvetio je nadbiskup Ante Jurić 25. kolovoza iste godine. To je moderna, betonska građevina sa zvonikom visokim 10 metara, koji ima duge uske otvore u obliku križa na sve četiri strane. Ispred crkve je predvorje s kojega se preko 6 stepenica ulazi u crkvu. S lijeve strane vrata nalazi se sakristija,  a s desne strane je stepenište koje vodi na kor, koji je smješten iznad sakristije i predvorja. Crkva je duga 11 i široka 7,5 metara. Svetište je povišeno za tri stepenice, dugo je 4 i široko 5 metara. Ispod prvog dijela crkve nalazi se vjeronaučna dvorana.  

imotski gospa od karmela groblje4. Kapela Gospe od Karmela nalazi se na groblju, a sagrađena je 1866. godine. Prema planu novog groblja kapela je došla u sredinu. Donji dio je presvođen i nekoć je služio za mrtvačnicu, a  danas služi za ostavu. Na gornjem dijelu uređena je kapela posvećena Gospi od Karmela. Oltar je drveni, rad Rakine radionice, i na njemu je slika Gospe od Karmela, rad nepoznatog slikara.  

5. Usputnih kapelica na području župe ima šest. Dvije su otprije podignute: Gospina kapelica na Luki u Glavini Donjoj i kapelica Svetog Nikole u Vrdolu u Glavini Gornjoj. U posljednje vrijeme podignute su četiri kapelice: Sv. Nikole, biskupa, na Beričića glavici u Glavini Donjoj, Presvetog Srca Isusova i Sv. Ante u Mendeša u Glavini Donjoj, Gospe od Zdravlja u Grančića u Glavini Donjoj i Sv. Tome Apostola u Mršića strani u Glavini Donjoj. U samostanskom dvorištu godine 1982. podignut je spomen oltar prigodom metropolitanske proslave 800. obljetnice rođenja sv. Franje Asiškoga.

 

Statistika

2015. godina

 Krštenja 75
 Prvopričesnici 88
 Krizmanici 100
 Ženidbe 31
 Sprovodi 32