"Odnos klera i nacije u jugoistočnoj Europi od 19. do 21. stoljeća" naziv je međunarodnoga znanstvenog skupa, koji je upriličen od 3. do 6. svibnja u velikoj dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, a kojega su zajednički organizirali Katolički bogoslovni fakultet i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu te Komisija za povijest jugoistočne Europe čuvene bečke zaklade "Pro Oriente", osnovane od pokojnoga bečkog kardinala Franza Königa 1964. godine.

Zaklada će tako za dvije godine - odnosno 2014. - proslaviti 50. obljetnicu svojega utemeljenja i djelovanja. Ovo je također i prvi put u povijesti kako Zaklade tako i njezine Komisije za povijest jugoistočne Europe da se njezin međunarodni znanstveni skup - a do sada ih je održano cijeli niz i to svake druge godine - održava izvan Republike Austrije te su tako, ovim skupom i Split i Hrvatska, kao i dva Fakulteta Sveučilišta u Splitu, Filozofski i Katolički bogoslovni, dobili posebno priznanje i čast. Na skupu je sudjelovalo dvadesetak znanstvenika iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Slovačke, Njemačke, Austrije i BiH a njihova će predavanja bit objavljena u posebnom Zborniku, u nizu Zbornika radova sa do sada održanih međunarodnih znanstvenih skupova Komsije za povijest zaklade "Pro Oriente".
Obraćajući se sudionicima skupa splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić istaknuo je da u evanđelju Isus riječima da mu je "žao naroda" na neki način želi unijeti dimenziju samilosti i brige prema narodu. "Pojam pleme, narod i društvo se kroz povijest mijenja ali temeljna odrednica katoličkoga svećenika uvijek ostaje, jer svećenik nije vezan unutar granica svojega naroda, a osim toga narod Božji ne poznaje granice", istaknuo je nadbiskup Barišić. U tom je surječju dodao da je dimenzija naroda konkretna i utjelovljena u svoju kulturu ali ona nije time ograničena.
Rektor splitskoga Sveučilišta prof. dr. Ivan Pavić istaknuo je da je suvremena zapadna civilizacija u bitnom kršćanska civilizacija, a obje temeljne ideje na kojima počiva - ideja svjetske zajednice i ideja svjetske povijesti - izvorno su kršćanske. "Ideja svjetske zajednice rezultat je dosljednog promišljanja izvorno kršćanske postavke da su svi ljudi bez razlike djeca Božja, ta ideja kroz proces globalizacije danas i praktično zaživljava. Ideja svjetske povijesti 'humanizirana' je ideja Božjeg plana o spasu svijeta i svih njegovih bića pri čemu čovjek ima osobitu ulogu", istaknuo je dr. Pavić dodavši kako ove dvije kršćanske ideje imaju šansu postati temeljem ne samo zapadne, nego i svjetske civilizacije. "Naša civilizacija nije kršćanska samo po apstraktnim načelima, nego i po praktičnom, odlučujućem utjecaju klera u njihovoj realizaciji. Doprinos klera pritom je posebno bio značajan u civiliziranju malih naroda, izloženih najvećim povijesnim iskušenjima, kao što je hrvatski", naglasio je rektor Pavić. Po njegovom tumačenju pojmovi klerik, intelektualac i članovi akademske zajednice vrlo su bliski. "Ustvari, i sama ideja intelektualca proizišla je iz pojma i uloge klerika. Kad se kaže kler 'sam prenosi riječ Božju', prečesto se zaboravlja da tu 'riječ' kler mora i oblikovati", kazao je rektor Pavić.
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. Ante Vučković istaknuo je da je odnos klera i nacije na ovim prostorima iznimno važan zbog "razumijevanja nas samih i potreban nam je trijezan povijesni pristup". Govoreći o povijesti naglasio je da treba "proširiti, ispraviti i kritizirati naše pamćenje", jer se na taj način stvara pogled "koji nam može olakšati da bolje vidimo sami sebe". "Kler je posve neshvatljiv ako ga se ne vidi u svjetlu odnosa s Bogom", kazao je Vučković izrazivši nadu da će simpozij - bacajući svjetlo na odnos klera i nacije - vidjeti i pokretačku snagu povijesti i pokretačku snagu klera i tako, na neki način, pružiti lijek našoj memoriji te ojačati trijeznost povijesti i umanjiti naše zaborave. Dekan Filozofskog fakulteta u Splitu prof. dr. Marko Trogrlić istaknuo je da u europskoj povijesti, kulturi i politici, posebice onoj na prostorima srednje i srednjoistočne Europe, klera zauzima posebno i veoma važno mjesto. Bez njega i njegova doprinosa  ta se povijest, općenito uzevši,  ne može ispravno, objektivno i cjelovito vrednovati,  što posebice vrijedi za razdoblje tzv. "vijeka nacija", tj. 19. stoljeće. Stoga je nepristrano znanstveno razmatranje i raščlamba uloge klera i klerika u burnim i slojevitim procesima tog razdoblja veoma zahtjevna i složena, te ju treba osloboditi neutemeljenih, neznanstvenih i paušalnih predrasuda i prosuđivanja, inspiriranih motivima ideologizirane historiografije,  pisane na onim prostorima srednje i srednjoistočne Europe koji su se gotovo kroz pola XX. stoljeća nalazili unutar granica nekadašnje "željezne zavjese". U tom smislu, naglasio je dekan Trogrlić "utjecaj klera na oblikovanje nacionalnog identiteta od kraja 18. pa gotovo sve do naših dana, prevažan je čimbenik u srednjoj i istočnoj Europi i treba ga sagledavati i u općeeuropskom kontekstu onog doba, ali i u najnovijem globalnom kontekstu kao i u kontekstu nadiruće sekularizacije". Kad je o Hrvatskoj i njezinoj povijesti u razmatranom razdoblju riječ, naglasio je također, među brojnim i zaslužnima, poput Jurja Dobrile u Istri i nadbiskupa Josipa Stadlera u BiH, osobito je istaknuo ulogu dvojice hrvatskih klerika iz 19 stoljeća: biskupa Josipa Juraja Strossmayera na hrvatskom sjeveru i don  Mihovila Pavlinovića, na hrvatskom jugu. "Obojica su svećenici i veoma su zaslužni za hrvatske nacionalno-integracijske procese, te tako za oblikovanje, etabliranje i afirmaciju hrvatske nacije kao moderne nacije", istakao je dr. Trogrlić, održavši i prvo predavanje na temu "Kler u Hrvatskoj i njegova politička uloga u 19. stoljeću - glavni protagonisti". Potom je prof. dr. Aleksandar Jakir (Split) govorio o temi "Konfesionalna obilježja i kulturalni miljei u procesu oblikovanja modernih nacionalnih identiteta na primjeru Dalmacije u 20. stoljeću". Nakon kratke stanke prof. dr. Nediljko Ante Ančić (Split) izlagao na temu "Kler i politika u katoličkoj publicistici u Hrvatskoj (1991.-95.)". U poslijepodnevnom dijelu programa održano je nekoliko predavanja. Prof. dr. Josip Vrandečić (Split) govorio je o demonstracijama talijanske zajednice u Zadru protiv nadbiskupa Grgura Rajčevića 1894. godine. Nakon smrti nadbiskupa Maupasa 1891. godine austrijski je car Franjo Josip I. odlukom od 3. kolovoza imenovao dalmatinskim metropolitom mons. Grgura Rajčevića, kanonika zadarskog kaptola. Premda se novi nadbiskup držao daleko od uzavrelih nacionalnih sukoba između Hrvata i talijanske nacionalne zajednice u gradu, zadarski su Hrvati njegov izbor protumačili kao vlastitu političku pobjedu, a lokalni Talijani kao dodatno potiskivanje njihovih prava. Izbor biskupa hrvatskog porijekla povećao je njen navedeni osjećaj ugroženosti otvoren gubitkom vlasti u Dalmatinskom saboru ali i napretkom glagoljice koju je 1880. godine papa Lav XIII. enciklikom "Grande Munus" potvrdio u bogoslužju. Lokalni su Talijani glagoljicu smatrali suparnikom navodnom latinstvu i talijanstvu Dalmacije. Vrhunac sukoba uslijedio je sredinom 1894. godine kada je u broju od 7. srpnja zadarsko talijansko glasilo "Il Dalmata" prenijelo vijest o nedoličnoj buci u centralnom bogoslovnog zavodu koju su navodno stvorili bogoslovi i neke časne sestre koje nisu smjele boraviti u zavodu. Nakon provedenog izvida nadbiskup, a ujedno i ravnatelj navedenog zavoda, otvorenim je pismom od 8. srpnja opovrgnuo vijest. Nakon što je ovo pismo "Il Dalmata" popratilo uvrjedama državno je odvjetništvo zaplijenilo list. Slijedeće večeri ispred nadbiskupske palače su počele demonstracije podrške "Il Dalmati" koje su se nastavile kroz grad i u koji¬ma su prednjačili protalijanski gimnazijalci i studenti. Za prateće nerede vlada je okrivila gimnazijskog profesora Vitaliana Brunelija, kojega je odlukom od 15. rujna premjestila na koparsku gimnaziju. Sličan se pritisak talijanske zajednice događao u Trstu protiv tamošnjeg biskupa Glavine. Prof. dr. Massimiliano Valente (Rim) govorio je Vatikanu i katoličkom pitanju u prvoj Jugoslaviji, a doc. dr. Aleš Maver (Maribor) održat je predavanje o temi "Uloga klera u procesu nacionalne emancipacije Slovenaca", a doc. dr. Ä˝uboslav Hromják (Spišske Podhradi) govorio je o ulozi katoličkog klera u Slovačkoj naciji od početaka pa do prve polovice 20. stoljeća. Zadnje predavanje toga dana održao je profesor dr. Stefano Trinchese (Pescara/Chieti) o temi "Narodna stranka u Italiji" s posebnim osvrtom na njezinu genezu i djelovanje u kojoj su značajnu ulogu odigrali brojni protagonisti iz redova klerika među kojima posebno mjesto zauzima don Luigi Sturzo. Nakon završne rasprave, sudionike simpozija primio je nadbiskup Barišić upriličivši prigodni domjenak u Nadbiskupskom Ordinarijatu u Splitu.
Program drugoga dana simpozija, u petak 4. svibnja, započeo je predavanjem doc. dr. Ivice Ĺ arca (Mostar) "Uloga klera u procesu formiranja nacionalnog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 20. stoljeća". Identitetska raznolikost i podijeljeno društvo u postratnom su razdoblju vjerojatno najčešće isticana i tematizirana obilježja BiH. Jedan od tri tzv. konstitutivna bosansko-hercegovačka naroda čine oni koji svoj nacionalni identitet izražavaju kao Hrvati. Putanja kolektivno-identitetskih određenja bosanskih i hercegovačkih Hrvata kretala se od zavičajno-vjerskih (19. st.) do političko-nacionalnih okvira (20. st.), a kao glavni nositelji tih procesa pojavljuju se pripadnici klera. U drugoj polovici 19. st. na prostorima tadašnjih osmanskih provincija Bosne i Hercegovine uočavaju su među bosanskim i hercegovačkim franjevcima prve naznake političko-kulturnih aktivnosti s različitim integracijskim ciljevima. Uspostavom redovite crkvene (katoličke) hijerarhije, modernizacijskim zahvatima u bosansko-hercegovačko društvo i jačanjem (negdje tek nastajanjem) građanskog sloja te će aktivnosti u austrougarskom kontekstu poprimiti oblike najprije vjersko-kulturnog, a potom i političko-nacionalnog organiziranja katoličkih svećenika, redovnika i prvih građanskih intelektualaca, a nacionalna svijest će (pastoriziranjem, organiziranim akcijama opismenjivanja u seoskim sredinama, poboljšanjem prometnih veza) ići u dubinu i postupno zahvaćati katolički seljački puk. Ti se procesi nisu odvijali ni jednolično ni ravnomjerno (u Hercegovini nešto drukčije nego u Bosni), niti su prolazili bez napetosti kako unutar samoga klera, tako i između pripadnika klera i građanskih intelektualaca. Promjene koje je donio Prvi svjetski rat, ulazak organiziranoga političko-stranačkog života u svijet seljaka te sve otvorenije i agresivnije hrvatsko-srpske političke, nacionalne i vjerske napetosti u monarhističkoj Jugoslaviji, s kulminacijom u brutalnom četverogodišnjem ratu, rezultirat će jasnim profiliranjem nacionalnoga identiteta Hrvata u BiH. Potom je izlaganje održao prof. dr. Adnan Jahić (Tuzla) o temi "Stav bosansko-hercegovačkih ulema prema nacionalnom pitanju u monarhističkoj Jugoslaviji", a prof. dr. Katrin Boeckh (Regensburg) o temi "Kler u historiografiji. Perspektive za pisanje povijesti crkve i vjere u jugoistočnoj Europi". Poslijepodnevni dio programa otvorio je svojim predavanjem prof. dr. Vasilios Makrides (Erfurt) govoreći o kleru i naciji u pravoslavnoj Grčkoj (19.-21. stoljeće): Anatomija i bilanca tijesnog i višeslojnog odnosa, dok je prof. dr. Oliver Schmitt (Beč/Wien) u svojemu izlaganju razložio odnos Pravoslavne crkve i desnog ekstremizma u Rumunjskoj u međuratnom razdoblju. Dajući izjavu za medije profesor Schmitt je istaknuo da je kler u Austriji uvijek bio jedan od "nosivih stupova" u razvoju nacije i nikad nije bio u sukobu s vlastima. "Tek krajem 19. stoljeća, nastankom socijalističkih, socijaldemokratskih i marksističkih strujanja, kler se politizira i stvaraju se pučke i narodne stranke", kazao je prof. Schmitt. Nakon završne rasprave uslijedilo je zajedničko razgledavanje Splita, a u subotu 5. svibnja upriličen je zajednički izlet na Visovac te u večernjim satima sudjelovanje na koncertu Mješovitoga Prvostolnog zbora sv. Dujma u splitskoj katedrali sv. Dujma.
Tema odnosa klera i nacije u 19. stoljeću izazov je kojemu se može odgovoriti samo multidisciplinarnim i interdisciplinarnim pristupom koji će u obzir uzeti ne samo faktografske datosti nego i svu slojevitost i fenomenologiju koja stoji u temeljima i u sadržaju takva odnosa. Neosporno je pak jedno: nemoguće je, osobito na prostoru srednje, istočne i jugoistočne Europe sagledati i raščlaniti oblikovanje nacionalnih identiteta a da se ne sagleda mnogovrsna i kompleksna uloga klera u tim procesima. U nekim slučajevima nacionalnih pokreta ne bi niti bilo, ili ih ne bi uopće bilo na, za ove prostore, specifičan način bez protagonista i aktivnosti njihovih pripadnika iz kleričkih redova. Valjalo je stoga ponajprije razlučiti što je to kler, s kojim opsegom i u kojim sadržajima rabimo tu riječ kad je riječ o njegovu odnosu spram nacije i nacionalnog. Nadalje, valjalo je ovaj odnos razmotriti u kontekstu modernizacijskih iskoraka na području srednje, istočne i jugoistočne Europe: oni su svakako ključni za točno razumijevanje ukupnoga povijesnog razvoja od kraja 18. do početka 21. stoljeća, ali ga i sagledati u općem europskom, i najnovijem globalizacijskom kontekstu te kontekstu nadiruće sekularizacije. Sudionici su nastojali razmotriti i statičnost i dinamičnost u odnosima klera i nacije u razmatranom razdoblju te ulogu pojedinaca i vjerskih zajednica kojima su pripadali, kao takvih. U konačnici zadatak je bio razmotriti ovaj odnos s motrišta razvoja interkonfesionalnih i ekumenskih nastojanja, njihova razvoja i njihovih prošlih i sadašnjih zahtjeva i perspektiva. Skup je, dakle, imao nakanu na znanstven i nepristran način pristupiti obradi argumenata koji se odnose na ovu temu te na temelju iznesenog dati cjelovitu sliku o odnosima klera i nacije u jugoistočnoj Europi od 19. stoljeća do naših dana.